Kovach.rs
Vesti: Kovach.rs --> ANDROID aplikacija za horoskop.
 
*
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.




Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije


Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Novembar 22, 2024, 13:27:13

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
članova
Ukupno članova: 185692
Najnoviji: Bobbohops
Statistika
Ukupno poruka: 185084
Ukupno tema: 4466
Prisutnih danas: 775
Najviše prisutnih: 1107
(Januar 12, 2020, 19:55:25)
Prisutni korisnici
Korisnika: 0
Gostiju: 776
Ukupno: 776
Prijatelji
Stranice: 1 ... 31 32 [33] 34 35 ... 60   Idi dole
  Štampaj  123
Autor Tema: POEZIJA  (Pročitano 269382 puta)
0 članova i 4 gostiju pregledaju ovu temu.
lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #480 poslato: Novembar 01, 2007, 12:50:12 »

i original..

IF by Rudyard kipiling
If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you
But make allowance for their doubting too,
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:

If you can dream-- and not make dreams your master,
If you can think--and not make thoughts your aim;
If you cam meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the lights you gave your life to, broken,
And stop and build'em up with worn-out tools:

If you can make one heap of all your winnings
And risk it all on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: 'Hold on!'

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings- nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much,
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And-which is more-you'll be a Man, my son!
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #481 poslato: Novembar 01, 2007, 12:52:09 »

 Zal Kopp

Poslije toliko godina


Kad pored mene prolaziš, u oku mi se prozor otvori,
napnu me strasti i nezadrživo, tijelom protutnje.
Poslije toliko godina, proljeće u meni naraste,
sjene nestanu i poput oluje, muškarac iz mene progovori,
tad Ti napokon, iz tijesnog mraka i podmukle šutnje,
spokojno mogu prići i povesti u horizonte plavičaste.

Tamo, pod oblacima tišine, da nas ljubav ne bi mimoišla,
prostrijet pored srebrnog mora i s mirisima okupati .
Milovati, dok Ti još slaba krila za toplinom visine žude,
primiti za ruke i kad, u odsjaje kasnih večeri budeš ušla,
primaknuti sebi, zagrliti, a svoje tijelo i svoj život predati .
Osjetiti ćeš tog trenutka, kako nam se, prostor i vrijeme nude.

Moja ljubav i odjeci njeni, parkovi, polja i ravnica čista,
zgusnute želje, tokovi rijeka i šume razgrananih krošnji,
obale Tvoje s krikom galeba, u tragovima Alpa i njihovih voda,
sve ce se to, poput poteza sudbine i njenog maestralnog kista,
predati zauvijek nama, u prvoj od vječnih jutarnjih košnji,
kad se budemo izvijali u zanosu slasti, ispod modrog svoda.
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #482 poslato: Novembar 01, 2007, 12:52:40 »

Ocajna pesma - M.Rakic
Upij se u mene zagrljajem jednim,
Ko groznica tajna struji mojom krvi,
Krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
I daj mi poljupce za kojim žednim.
Kao Hermes stari i s njom Afrodita,
Stopi se u meni strašću tvojom celom,
Da sav iznemognem pod vitkim ti telom,
I da duša moja bude sitaÂ…
-Kada pomislim, draga, da će doći vreme
Kad za mene neće postojati žene,
Kad će čula moja redom da zaneme,
I strasti da prođu kao dim i pena,
A da će, još uvek, pokraj mene svuda
Biti mesečine pod kojom se žudi,
I mladih srdaca što stvaraju čuda,
I žena što vole i voljenih ljudi,
Vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada
Kao bik pogođenom zrnom posred čela
Što u naporima uzaludnim pada
Dok iz njega bije krv crna i vrela
Upij se u mene zagrljajem jednim,
Ko groznica tajna struji mojom krvi,
Krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
I daj mi poljupce za kojim žednim.
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #483 poslato: Novembar 01, 2007, 12:53:27 »

Bezimena pesma
Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svijetlo u očima prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali... ovo
ti moram reći:
previše je gorkog i ljudi su grubi
pa,ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše
u meni
voli i ljubi...

Željko Krznarić
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #484 poslato: Novembar 01, 2007, 12:54:18 »

Zal Kopp

Cvrsti dah velike ceznje


Stigla si bezbrojna u krhotine moga sna
i sad se svojim brižnim dodirima,
u zanosu vrućih poljubaca razbuktavaš.
Nikako slučajno, već ponosno s mirisima
i čvrstim dahom velike čežnje,
ljubiš moje krhke obrise.
Bezglasno i pažljivo,
polažeš u moje zjenice osmjeh
i dok šutljivo prilaziš mojim usnama,
ispunjavaš me neprimjetno svojim tijelom.
Postajemo čudesan plod
nepregledne ravnice osjećaja
i kao rijetki sretnici uspijevamo ući
u tek probuđene krošnje mjesečine
i zaboravu prepustiti nemir.
Plamtiš privijena strašću
u mom krvotoku.
Znaš me prepoznati.
Iako je moj glas,
još uvijek bojažljiv,
nježno iz mene uklanjaš prošle snove
i tako ranjive, neponovljivo tiho smiruješ.
Pitaš otkud toliko nebeskog veličanja
u našim zagrljajima
i kako to da smo uspjeli,
zauvijek izaći nepovrijeđeni?
Moram ti reći, možda ustvari i slutiš,
ove smo noći započeli ljubavlju cvjetati
i nikada se više nećemo usamljeni svlačiti,
jer su se tvoji zlatni prsti puni sunca,
zapleli u moju kosu,
a moje su usne postale
užareni izvori tvojih uzdaha.
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #485 poslato: Novembar 01, 2007, 12:54:52 »

Proci ce godine
Srebrne pehare ne volim,
Niti pozlacene bokale:
Od svega najdraze mi je
Udubljenje u dlanu tvom.

Proci ce godine. I stalno nova,
Sa istom ljubavlju devojke,
Picu iz tvog dlana, kojeg se
Necu zasititi nikada.

Kao na pocetku, na putu istom,
Lice ce nam se stalno sprziti,
I prvu brazdu poljubicu ti
Na celu obelezenu zivotom!

A ako bi mi ti, istog dana,
Dao da pijem iz velikih bokala,
Ja bih se ipak zaustavila
Opet kod udubljenja tvoga dlana.

Veronika Porumbaku
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #486 poslato: Novembar 01, 2007, 12:57:13 »

Štefan Žáry

KOMADIĆ SUNCA

Komadić sunca u bočici nosim ti,
nek se u tvojim očima rasvijetli.

Šareno dugino stakalce sam ti dao,
ako ti možda pogled nečiji učini nažao.

Komadić svjetla u bočici mirisni,
atom sunčanog jutra dražesni.

Kad ostaneš sama i noć se spusti,
ti malo njega iz bočice pusti.

Zrake će zaigrati posred stijene,
crtati kvadrate, bacati zlatno prstenje.

Komadić sunca u bočici zarobljeni
s tajnama o svakoj alkemijskoj mjeni.

Prašak da uzmeš kad želiš na spavanje poći
i ja ću ti noću opet u san doći.

Komadić svjetla ukradoh nebeskom svodu
tom za tvoje grudi, kao za broš s topazom.

Oboma nama da jasno svijetliti stane
kad više ni sunce nad zemljom ne grane.
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #487 poslato: Novembar 01, 2007, 12:58:34 »

VOLIO BIH DA ME VOLIŠ....

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi
Ako si noć,ja biti ću zora
i bljesak svjetlosti u rosi

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma
Ako si izvor,i ja ću biti
u živoj stjeni bistra česma...

Jure Kaštelan
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #488 poslato: Novembar 01, 2007, 12:59:37 »

Dodje mi ponekad

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.
Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).
Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.

Dusan Bajski
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #489 poslato: Novembar 01, 2007, 13:00:44 »

Zal Kopp

Vrsta mira

Vrstu mira s kojim te raspoređujem u sebi
nalazim u pogledu hrasta i šapatu krošnji,
iskonskoj stoljetnoj priči plodnih ravnica.
Ne preispitujem njegov početak, već odsjaje
svih kiša i huk svih vjetrova istinski sanjam
kako tvojom utrobom nižu predivne bisere.

Moram priznati, neiscrpne su visine misli,
neuhvatljive dubine srca iz kojih sada izlazim
i neiskorištena snaga mjesečine kojom klizim.
Sve bogatstvo što me pretače u divne osjećaje
i bezbrojni titraji nastali u pomaku vremena,
izvlače na moje dlanove najhrabrije pokušaje.

Ne uspijevam uvijek potpuno stići tvoje tijelo,
već krugovima plamenog prstena obuhvaćam
tvoj struk što se izvija neponovljivim žarom.
Prstima pomalo udišem toplinu mirisne kože,
oprezno skupljam svaku kap sjajnih uzvisina
i povremeno se vraćam, nudeći nove drhtaje.

Otkrivam, poru po poru, kako rađaš vatru,
kako pred moje dodire trčiš beskrajno zagrljena
i dočekuješ me optočena slatkim strpljenjem.
Uzdišeš preplanula i požudom izvijaš poljupce,
bojom strasti prekrivaš svako moje milovanje
i dušu obogaćuješ neponovljivim sazviježđem.

Kad me tako ovjenčaš ljepotom i skupiš u sebe,
pa ispod mojih vjeđa prisloniš nježni osmjeh,
izmislim način i postelju pretvorim u sanjalište.
Zakoračim pogledom hrasta tvojim obrazima,
dovedem šapat krošnji točno iznad naših pokreta
i zauvijek naše otkucaje srca pretočim u ljubav.
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #490 poslato: Novembar 01, 2007, 13:01:40 »

Na dan njenog vencanja

I srušiše se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Cestit'o sam ti. I ti rece: "Hvala!''...
A da li znadeš da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala
Sruši i smrvi i u pep'o rasu?

Al' ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svršeno je! Ti si sada žena-
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Ja necu kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
Ja necu kleti cak ni samog sebe
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I našto kletve! Našto ružne reci?
O sreci svojoj covek uvek sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leci,
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Velimir Rajić
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #491 poslato: Novembar 01, 2007, 13:02:52 »

POSTOJI SIGURNO NEKO

Postoji sigurno neko
Ko me jednom ubio
A zatim otišao
Na vrhovima prstiju
Ne narušivši svoj savršeni ples.

Zaboravio me položiti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i pre
S očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist.

Zaboravio izbrisati lepotu sveta
Oko mene
Zaboravio sklopiti moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast.

Anne Hébert
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #492 poslato: Novembar 01, 2007, 13:03:58 »

Sa neba se posipa srebrni prah

Sa neba se posipa srebrni prah
Prohladno zvezdano zimsko veče
Na licu osećam severca dah
Koji mi promrzlo lice peče.

Niz nebo lagano tišina se valja
sneg se pod mojim nogama drobi
svetli mesec srebrnog sjaja
baca zrake po njegovoj sobi.

Severac pleše svoj zimski san
čije li usne poljubcem greje
Sa kime uranja u novi dan
Dok sneg u noći lagano veje.

Poslednja suza na licu se ledi
Svu moju tugu prekriće mraz
Odlazim ,sve naše polako bledi
Sve ostaje daleko sad iza nas.

Neka u ovoj zimskoj noći
Zamre u meni sva moja tuga
Sve ovo jednom će proci
I ja ću biti nečija druga.

 
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #493 poslato: Novembar 01, 2007, 13:07:19 »

Stid

Kad me ti gledaš postajem sva lepa
kao trava koju umiva rosa
I kad sidjem niz reku, visoke trske
neće prepoznati moje slavno lice.

Stidim se svojih žalosnih usta,
svog razbitog glasa, svojih grubih kolena.
Sada kad si dosao i kad si me video
osetih da sam jadna i da sam posve gola.

Nijednu stenu na putu nisi sreo
tako golu pred jutarnjom svetlošću,
ko što je ova žena koju si pogledao,
kad si začuo vedro pevanje.

Ućutaću zbog ljudi što prolaze,
da ne bi možda primetili moju sreću
po sjaju što izbija iz mog visokog čela
ili po nemirnom drhtanju mojih ruku.

Noć je na travu se spustila rosa,
gledaj me otvoreno i govori blago
jer već ujutro, silazeći niz reku,
ona koju si ljubio odneće lepotu.

Gabrijela Mistral
Sačuvana

lejenica
Moderator
Super Hero
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3280


Ministar za kulturu


Pogledaj profil WWW
« Odgovor #494 poslato: Novembar 01, 2007, 13:08:07 »

Samo - Marina Ugrin
Sakrij me.
U mirisu letne oluje
Bljesku munje i
Slutnji zudnje;

Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce.

Sakrij me.
U secanju na ukradene
Poljupce od kise
U ocekivanju svitanja.

Sakrij me.
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.

Sakrij me.
U pricu sto ima sretan kraj.
Sakrij me u zagrljaj,

- Samo ljubav mi ne sakrivaj!
   
Sačuvana

Stranice: 1 ... 31 32 [33] 34 35 ... 60   Idi gore
  Štampaj  123
 
Prebaci se na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP

Copyright © 2003-2013 by kovach
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS! Dilber MC Theme by HarzeM
  2: fopen(/mnt/volume-cache/kovach/3fa8402ecbcc1058bde383c4b1658bd2.cache): failed to open stream: No space left on device
Datoteka: /home/kovach/sites/kovach.rs/current/index.php
Linija: 992