POEZIJA

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[lejenica]

Živko Nikolić
PUT U NEPOZNATO


Vreme je da odem u prostor
koji nijedno oko nije taknulo
davno je tome odzvonio čas
i staza se jedna preda me pružila
i miris koji dopire sebi vuče me
treba samo maleni pokret da načinim
i da probudim umornu dušu
ali ništa ne remeti njene tokove
svaki uzdah otvara vrata u nove predele
a ja stojim i ni za jedan se ne odlučujem.

[lejenica]

Videti je kako odlazi i voleti je kao nikad,
pratiti je očima,
I već bez očiju pratiti je videvši je u daljini,
tamo daleko i još uvek je pratiti.
Još dalje,
sačinjenu od noći,
ugriza, poljupca, nesanice,
otrova, ekstaze, grčenja,
uzdaha, krvi, smrti...
Sačinjenu od te poznate supstance.
od kojom oblikujemo neku zvezdu.

Nikolas Kristobal Giljen Batista

 

[lejenica]

Mačka



U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi, kaže priča,
i usred ljeta, usred zime,
ja vidim tužnoga mladića.

On živi sam i ko zanesen
u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.

No jednog dana šum kraj vrata,
to netko neznan ući želi
u njegov život, poput tâta,
da njegovu samoću dijeli.

A vani zima, vani sniježi,
i pored praga mačka leži,
on pruža ruke, kô da sanja,
a vani zora – svjetlost danja.

No, u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu,
i on joj reče: budi moja,
a ona kaže: ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.

Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje,
i tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.

Jer, on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.

I riješi sada, još ove noći,
u zadnju krađu on će poći,
i u zoru se mladić vrati
da strašnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve vatre ovog svijeta kriju.

I vidje – žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža,
i kao što njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plen se baci istog trena.

I stiže ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi –
te strašne slike neka odu,
on vidje lađu što se topi,
i svoju ljubav na tom brodu.

A kada opet nađe snage
on digne vjeđe – žene nema,
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruža ruke, kô da sanja,
sad opet samo mačku ima,
a vani studen, snijeg i zima...

Ibrica Jusić

[lejenica]

Tuga

Poljubi me, zacaraj me sobom,
zatvori mi oci cutanjem;
da, u trenu zaborava, tobom
zivim kao senka lutanjem.

Bice mi se, tmulo od gorcine,
zaželelo tudjeg zivljenja:
jednog trena sopstvene daljine,
jednog daha bez protivljenja.

Poljubi me, zacaraj me, svedi
sasud srca do izlivanja;
obaj dusu,uzmi je, izvedi,
da pocine od prebivanja;

da, u trenu zaborava, tobom
zivim kao senka lutanjem,
sklopim oci umorne nad sobom,
i iscilim u te cutanjem.

          Živojinović

[lejenica]

Zaista davno sve je bilo,
i ono kad si juce, mlada,
kroz pljusak kise i sivilo
otisla iz onog grada,
iz magle koja udalji, gasi,
neke trenutke drage posve.
A ja bih htio ovdje da si.
I da te moje ruke nose.


Dusan Govedarica

[lejenica]

Majstore ugasi svijecu

Majstore, ugasi svijeću, dosla su ozbiljna vremena.
Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladosću.
Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.

Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.
Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja.
Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti.

Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš pero,
majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima,
pokušaj zapisati imena zvijezda.

Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice.

SLAVKO MIHALIC

[lejenica]

Mileta Jakšić

Stvari koje su prošle

Stvari koje su prošle, gde su one?
Skriveno od nas u daljini sive.
Sve što je bilo dobro, lepo, milo -
Stvari koje su prošle da l još žive?

Da li nam prošlost daje znake života
kad iz davnine draga slika njena
Sine kadikad u dubokoj noći
U snu, - u tragu naših uspomena?

Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kome traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja nas čeka?...

Stvari koje su prošle, gde su one?
Ako su žive, ako ih još ima,
Videćemo ih kad prođemo i mi,
Kada budemo jednom došli k njima...

[lejenica]

Postoji sigurno Neko

Postoji sigurno neko
Ko me jednom ubio
A zatim otisao
Na vrhovima prstiju
Ne narusivsi svoj savrseni ples.

Zaboravio me poloziti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana cvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i pre
S ocima nalik
Na njihov odraz u vodi jos cist.


Zaboravio izbrisati lepotu sveta
Oko mene
Zaboravio sklopiti moje oci gladne
I dopustio im tu pustu strast.

Anne Hebert

[lejenica]

Nista mi nije oteto!
Osecam rastanka slast.
Ljubim vas i preko sviju
Vrsta izmedju nas.

Ne merim dar svoj nistavan.
Moj glas je prvi put tih.
Mladi Derzavine, sta vam
Treba moj nespretnih stih!

Za strasni uzlet vas krstim:
- Poleti, orlicu mlad!
Sunce si podneo drsko -
A neces moj pogled blag?

Nikad niko vam nije
Neznije poslao glas...
Ljubim vas i preko sviju
Godina izmedju nas.

Marina Cvetajeva

[lejenica]

MOJE LICE U TVOJIM RUKAMA

Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeći, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaći, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me, pružajući ruke, nijema,
dotičeš?
Osjećam žar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.
Ti šutiš a ja osjećam svoje lice, zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.
Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči, gledam i čujem te.
Čujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva
slušana.
Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slušam
zatvoren u tvoje ruke.

Vicente Aleixandre

[lejenica]

Neces jos dugo biti zedno, plameno srce!
Obecanje je u zraku, sapucu mi ga nepoznata usta: - velika svjezina dolazi ...
U podne je moje sunce peklo nada mnom:
pozdravljam vas sto dolazite,
vi - iznenadni vjetrovi,
vi - svjezi duhovi popodneva!
Nailazi zrak tudj i cist.
Ne mjeri li me,
zavodnicki,
prijeteci pogled noci?
Ostani jako, srce moje neustrasivo!
I ne pitaj: zasto?

Freidrich Nietzsche

[Milan Beskrajno Snazan]

SLOVENDKA ANTITEZA

Jel to umiruceg krik
il slonovski besni rik
il Ilija Gromovnik?

Leš tvrdi da nije on,
gromu nije takav ton,
a sto posto nije slon.

To ti prđe Petrovicu Mišo
prđe Mišo i još se utišo,
tako prđe
ne mož biti grđe.

Odjekuju planine i brda
od njegovog urnebesnog prda.

[Milan Beskrajno Snazan]

ma moja poezija sabija

[Milan Beskrajno Snazan]

Kada neko mnogo kenja
dolazi do zagadjenja!

Neki ljudi samo zinu
 i zagade okolinu.

[Milan Beskrajno Snazan]

Zivot mi je pičkin dim
neznam sta da radim s'njim!

                                 
                                        Vidi snega jebo njega!




Izgleda da je medju borcima
vecina pucala corcima!