POEZIJA

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[lejenica]

POD TANKI VEO

Pod tanki veo ruke sam skrila......
"Zašto si danas tako blijeda?"....
---Zato što sam mu dušu nalila
gorkog bola i leda.

Kako da zaboravim? Izašao je pognut
i bolno iskrivljenih usta,
a ja sam, ne držeć se ograde stuba,
za njim trčala pusta.

"Pa to je šala!" - kriknuh kao bez duše -
"Vrati se. Umrijet ću bez tebe,"
A on mi reče mirno i trpko: "Puše,
čuvaj se da ne nazebeš."

ANA AHMATOVA

[lejenica]

NIŠTA MEĐU NAMA BILO NIJE

Ništa među  nama bilo nije,
niti riječi, uzdisanja,
ništa, što se kaže, krije,
osim tih proljetnih sanja,

osim tog mirisa, boja,
i tog iznad zemlje sjaja,
osim gaja i tih hvoja
i zelenog svježeg maja,

osim onih vodopada,
gdje se rosom cvijet odmara
ispod duge blagog hlada
i prirode slatkih čara,

osim onih bistrih vrela,
gdje je srce zanos pilo,
osim vijenca, što si plela,
ništa među nama nije bilo.

ADAM ASNYK

[lejenica]

ZAŠTO

Privio me na grudi,
Rekoh: "Idi već!"
Al zašto se pokrenu
Srce trepereć?

Ugrizo me cjelujuć,
"Stidi se!" šaptah tio.
Al zašto okom molih
Da bi ponovio?

Ta posve stran je meni
i sva je lažna šala,
al zašto sam ga stalno
željom dozivala?

LjUDMILA JEVSEJEVA

[lejenica]

MELANKOLIČNI MADRIGAL


Ono što ja u tebi obožavam
Tvoja ljepota nije.
Ljepota je ta što se u nama krije.
Ljepota je pojam jedan.
I ljepota je tužna.
Po sebi ona tužna nije,
Već po krhkosti i nesigurnosti koje u sebi krije.

Ono što ja u tebi obožavam,
Tvoja nadarenost nije.
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
-- Slobodna ptica uvrh planinskog neba treeptava,
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
Svega što se u srcima ljudi u stvari krije.

Ono što ja u tebi obožavam
Nije ljupka muzika tvoga glasa,
Koja se stalno obnavlja svakog časa,
Dražesna i vazdušna kao misao tvoja,
koja zbunjuje i smiruje osjećanja moja.

Ono što ja u tebi obožavam,
Mati, koju sam izgubio, nije.
Ni sestra, koju sad zemlja krije,
Ni mrtav otac nije.

Ono što ja u tebi obožavam
Nije nagon materinstva duboka,
Otvoren kao rana u srcu tvoga boka.
Ni tvoja čistota. Ni tvoja nečistota.
Ono što ja u tebi obožavam -- neka mi bol i utjehu nosi!
Ono što ja u tebi obožavam život je koji prosi.

MANUEL BANDEIRA

[lejenica]

Zapisano u sredu

U sredu smo se prvi put sreli,
a do tada se nismo znali.
U petak smo se zavoleli.
U ponedeljak posvađali.

Opet je sreda. Sad svima kažem
dok lutam po korzu sam:
ne, nije ona lepša ni draža
od drugih devojčica koje znam.

Pa kad je sretnem - oči krijem.
Zviždućem. Gledam u nešto drugo.
I mislim: zbilja, svejedno mi je...
Al okrećem se dugo... dugo...

MIROSLAV ANTIĆ

[lejenica]

NE BJEŽI LANE

Ne bježi od mene, lane, ja lovac nisam,
Na čelu mi piše da tebe ljubim,
Ne bježi, divno lane!
Ja nemam planine da pobjegnem kao Mendžun,
Ni bašče nemam da ti ko slavuj pjevam,
Ne nosim zamke niti konce za njih,
Da te bar tako ulovim, jer lovac nisam..
Ti bježiš od mene, druge gledaš i daješ im draži,
Iz drugih ruku piješ slatko vino.
Košuto moja, što od mene bježiš,
Ja nisam lovac, ne bježi od mene!
Ja ću pismo napisati,
Zlatnim perom povijest napisati,
Uvojak tvoje kose nanizati biserjem...
Ne bježi košuto, jer ja lovac nisam...

KATIBI - SEYDI ALI

[lejenica]

LJUBAV I SMRT

Tko je bio taj koji je ljubav
prozvao imenom ljubavi?
Zar ne bi bilo bolje
da ju je nazvao umiranjem,
kad ljubiti uistinu znači umrijeti?

Nepoznati pjesnik iz zbirke
KOKINŠU

[lejenica]

VRTLAR

Držim joj ruke, grlim je i tražim
Da poljupcem opljačkam njen smijeh,
U naručju da otmem njene draži,
Da ispijem joj oči, kao tamni grijeh.

Ah, tko da nebu plavetnilo uzme?
Ljepotu mi se ugrabiti htjelo,
Al izmed ruku ona mi ispuzne,
U rukama mi osta samo tijelo.

Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet?
Vraćam se opet, prevaren i smožden.
Ah, kako tijelom da dotaknem cvijet
Što samo duh ga dotaknuti može?

RABINDRANATH TAGORE

[lejenica]

PLAKAT

Kud pade snijeg bjelasaju se staze,
Na hridih stijenah bijele se i ginu,
U snijegu stope. Blijed se ljulja mjesec
U svijetlijeh krpah što po stijenah ginu.

A podno stijena sjaji timor-šuma,
I ledna, snježna, ruši se i sniva
U plavet doli - gdje u staklu voda
Tavna slika mitskog grada pliva.

Ja vrač sa hridi slazim uklet, silan,
I k mraznom srcu stišćem cimbal snova;
Po jasnom snijegu plave mi se stope,
A sjen moj pada kao plašt bogova.

VLADIMIR VIDRIĆ

[lejenica]

Srebrna cesta
 
Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova -
izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.

Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.
Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.
I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.
 
Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.
Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi!

GUSTAV KRKLEC

[lejenica]

SVAGDAŠNJA UTJEHA

Zaboravi taj dan i rad, moj mili!
Ta sve je prošlo, sad si tu!
Zaboravi, o kako bi opet bili
Ko nekoć bliski! Zagrli me svu!

Ja živim samo kad si pokraj mene
Ko sad. Uza te živim sretno, znaj.
O ne gledaj na čelu mome sjene.
Ne tražim čudo, tek ruku mi daj!

Tek časak s tobom na prozoru stati,
Ta to je sve, što želim ja,
I naslonjena na te osjećati
Aprila raskoš kako vani sja,

I tad još malko sanjariti žmure
O ljetu, što će skoro, skoro doć,
Dok željeznice kroz dolinu jure
I gube se sa zviždukom u noć.

MANFRED HAUSMANN

[lejenica]

FALA

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala,
Kaj morem ti neg reč;
Od vsega srca f a l a !

Dragutin Domjanić

[lejenica]

MOJ GROB
 
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.

IVAN GORAN KOVAČIĆ

[lejenica]

ŽELJA

Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela....
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

DŽEVDET KUDRET SOLAK

[lejenica]

SJAJNE ZVIJEZDE

Sjajne zvijezde na visini
kaž'te dragoj u daljini,
da sam ja još uvijek njen
bolan, blijed i zaljubljen,

HEINRICH HEINE