"Samo nam srodna bol izmami suzu, i svako zapravo i plače zbog sebe."
Heinrich Heine
Mozda ima udela to sto sam klaustofobicna,sto mrzim kad sam zakljucana negde uf sve bi pokidala.
vjerovatno zbog toga te toliko rastuže te zaključane životinjice, a što se tiče muškaraca...ne znam, i tu, vjerovatno ima nečaga...neki problemi sa muškarcima u porodici ili sa momcima...
I ja sam takva... uvjek me rastuže polomljene grane drveća, i životinje lutalice...
Čak me često rasplaču i neke sretne scene...ne znam zašto! Recimo otac koji je izveo djecu u park...
vjerovatno jer se plašim da će to nekada prestati i da će jednom biti drugačije... a možda su i radosnice...Ne znam...
Ili me rastuži kada gledam neku mnogo dobru predstavu, slušam neku pjesmu koja je predobra.... hhmm čudno...
Ne shvatam ovo!