Muško- ženski odnosi nekada i danas

Stvori Bog čovjeka, muško i žensko, dakle kompletiran čovjek je muškarac + žena= čovjek. Muškarac stvoren da bude otac, a žena da bude majka. Na prvi pogled podjela je ravnopravna, jednaka, ali nije tako koliko god mi šutjeli o tome. Kada se stvorio problem? Pa naravno, već samim rođenjem. Muškarac se već svojim rođenjem tretirao kao rijetka biljka, kao nešto posebno, nešto iznad svega. Od malih nogu glavu mu pune glupostima tipa da je on muško, da ovo ili ono nije za njega, uglavnom da za njega važe druga pravila igre. U potrazi za ženom svog života uvijek dobro dođu dobronamjerni savjeti mame i ostale bliže ili daljnje rodbine: da voli raditi, poštena i po mogućnosti lijepa. Njemu ne treba žena koja će biti ista ili možda još bolja od njega, njemu treba sluškinja, domaćica, odgojiteljica, majka mnogobrojnoj hiperaktivnoj dječurliji. Što je žena mogla dobiti od ovako odgojenog muškarca? Ništa, osim grbavih leđa. Muškarci i žene nisu i ne mogu biti jednaki, ali moraju biti ravnopravni. Samo mi se čini da smo predugo imali patrijarhalno društvo da bi ta ravnopravnost bila potpuna. No, ravnopravnost i nije toliko bitna. Bitno je ono, što našem društvu jako fali, a to je poštovanje. Mi nemamo poštovanja jedni prema drugima. Mi se mrzimo, zavidni smo, ljubomorni, cinični, sarkastični i tako u nedogled. Mi ne možemo poštivati i voljeti boljeg od sebe, ne, mi ga moramo prezirati zbog toga. Mi živimo na teritoriju gdje je sramota pokazivati emocije prema nekome, ili poštovati ženu. Prije 20, 30, pa i 10 godina bilo je fora potruditi se oko žene i pokušati je osvojiti na romantičan način, pisanjem pjesama, ili donosivši joj cvijeće kod prvog susreta. Sve što je nekad bilo lijepo i po čemu je neki muškarac bio poseban, danas je sramota. Muškarci i žene nisu jednaki, ali ono u čemu se razlikuju, tu se dopunjuju. Kao što stara poganska legenda kaže: nekada davno, muškarac i žena bili su jedno biće, ali se njihov ''bog'' iz nekog razloga naljutio i mačem ih presjekao na pola, te tako razdvojio. Otada, pa do danas, muškarci i žene hodaju svijetom sa razjapljenom, otvorenom ranom od glave do pete, tražeći svoju drugu polovinu, da bi se opet mogli osjećati cijeli.

	Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
		Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije