Nepoznat autor...

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[:) hope]

  Rob je optimista



Rob je tip osobe koja ti ide na živce: Uvijek je dobre volje i uvijek ima nešto pozitivno za reći. Kad ga zapitaš kako je,
on odgovara:
”Kad bi bilo bolje nego što je,ne bih bio ja!” On je optimista!
Rob uspijeva uvijek vidjeti pozitivnu stranu situacije. Jednog dana ga upitah: “ Ne razumijem, nije moguće biti optimist svakog dana, kako uspijevaš?” Rob mi odgovori:
“Svakog dana kad se probudim kažem samom sebi, danas imam dvije mogućnosti: Mogu izabrati da budem dobre ili loše volje I izabirem dobru volju! Kad mi se dogodi nešto ružno, mogu izabrati da budem žrtva ili da iz toga nešto naučim. I izabirem učenje! Svaki put kad mi se netko dođe požaliti, mogu birati da prihvatim tužopojke, ili da mu pomognem da vidi pozitivnu stranu života. I ja izabirem pozitivnu stranu života. "
Ali nije uvijek tako lako”, rekoh mu.
“Je!“odvrati Rob. Život je neprestano izabiranje. Na tebi je da izabireš kako ćeš na pojedine situacije reagirati. Na tebi je da odlučiš kako će drugi utjecati na tvoje raspoloženje. Ti izabireš između dobrog i lošeg raspoloženja. Na koncu, ti si taj koji odlučuje kako živjeti svoj život. Poslije ovog razgovora dugo se nismo sreli.
Ali često sam se zamislio nad njegovim riječima kad sam morao u životu nešto birati.
Saznah da je Rob imao tešku nesreću na poslu,
pao je s 18 metara visine, stavili su mu metalnu ploču na kralježnicu.
 Potražio sam ga i upitao kako se osjeća:
”Kad bih se osjećao bolje, ne bih bio ja!” odgovori, Ali kako uspijevaš biti tako pozitivan, nakon svega što ti se dogodilo?
“Dok sam padao, najprije sam pomislio na svoju kćerkicu, a kad sam ležao na podu, rekoh sebi da mogu birati između života i smrti. I izabrao sam život!”
“Zar se nikada nisi bojao?”
“Da, kad su me odveli u bolnicu i kad sam vidio izraz na licima liječnika Bilo me je strah, jer su me gledali kao da sam već mrtav.” Rekoh: operirajte me kao živog čovjeka, a ne kao da sam već mrtav.“
Rob uči kako svakog dana imamo mogućnost izbora, da život živimo u potpunosti. Nepotrebno je tjeskobno se brinuti za sutra, jer svaki dan ima dosta svojih problema među kojima moraš birati život, Na kraju, danas je sutra o kojem si brinuo jučer. Živi u punini svaki dan, svaki udah, i nadasve, svako prijateljstvo.
Dobar ti dan!

[Њавица]

hehe, njavice, a što si ti prestala s ovom temom, aj neku priču, nisi odavna  

evo nashla sam jednu, ne znam da li je bila... <3

Feministička bajka

Nekada davno, živela je jedna prelepa princeza puna samopouzdanja.
Jednog lepog, sunčanog dana, dok se šetala parkom, u bari je videla žabu.
Odjednom, žaba počne da joj govori:

'' Pre desetak godina bio sam lepi princ, ali je zla veštica bacila čini na mene i pretvorila me u žabu.
Da bi se čarolija razbila, potrebno je da me neko poljubi. Zato, molim te, poljubi me i vrati me u ljudski oblik. Onda ćemo moći da se venčamo i preselimo u zamak, zajedno sa mojom mamom.
Ti ćeš da mi kuvaš, čistiš i čuvaš decu, a ja ću da te volim i - bićemo srećni do kraja života... ''
Uveče, dok je večerala žablje batake, princeza se još uvek smejala i ponavljala: '' Ne bih rekla... ''

hehehehehe

[honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ]

^ vrh

[:) hope]

  evo i ja jednu, pomalo feminističku

***prica sa porukom

Muž i žena odluče otići na odmor na jezero poznato kao meka i raj za ribolovce. Muž obožava u ribičiju izaći u cik zore, a njegova žena obožava u miru čitati knjige. Jednog jutra se muž, poslije nekoliko sati ribolova, vratio i odlučio malo drijemnuti, a žena tada odlući samaizvesti čamac na jezero premda se na njemu sama baš i nije najbolje snalazila. Upali motor i izveze čamac na jedno usamljeno mjesto, baci sidro, izvadi knjigu i nastavi uživati u tišini i čitajući svoju knjigu.
Tuda naiđe ribolovni inspektor u svom čamcu, pristane uz ženin čamac i kaže:
- Dobro jutro gospođo. Šta to radite?
- Čitam knjigu - odgovori ona (i pomisli: zar to nije očigledno?)
- Nalazite se na djelu jezera zabranjenom za sportski ribolov-obavijesti je inspektor.
- Žao mi je gospodine, ali ja ne pecam. Ja samo sjedim u čamcu i čitam knjigu.
- Da, ali u čamcu imate sav pribor potreban za pecanje i što se mene tiče mogli bi sa pecanjem otpočeti svakog trenutka. Bit ću
primoran povesti Vas do stanice i protiv vas podnesti prijavu - reče on.
- Ako vi to zaista i uradite onda znajte da ću i ja protiv vas podnijeti prijavu, ali zbog silovanja - odgovori mu žena.
- Ali, pa ja vas nisam niti dotakao!? - reće inspektor.
- Da, ali vi za to imate sav potreban pribor i što se mene tiče mogli bi sa tim otpočeti svakog trenutka ...
- Doviđenja gospođo i uživajte u ovom lijepom danu ...


POUKA:
Ne ulazi u raspravu sa ženom koja čita. Vrlo je vjerojatno da ona zna i misliti...

[:) hope]

   Školjka



Neke školjke su izvana glatke i sjajne, blješte od boja, a neke su neugledne, grube, hrapave... Ali ispod oklopa, sve školjke su nježne.
Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa. Često se dogodi da u školjku upadne neko posebno neugodno zrnce pjeska koje se ugnjezdi u mekom tkivu školjke i ona ga se nikako ne može riješiti. Za neke školjke to zrnce pjeska će postati pogubno; stvoriće im ranicu od koje će na kraju uginuti. Ali ima školjki koje se ponašaju drugačije. Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce pjeska, one ga počinju zaobljavati obavijajući ga tanušnim slojevima glatkog sedefa. Na taj način zrnce pjeska počinju da pretvaraju u biser. Isto je i sa ljudima.
Neki od svoga zrnca pjeska naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave.
Drugi svoja zrnca pjeska pretvaraju u bisere. Oni prvi nezadovoljni su i optužuju život da je okrutan prema njima. Oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane. Ljude koji u sebi nose bisere, prepoznaćeš po blistavim osmjesima.



Pogledaj se u ogledalu.
Kakav je tvoj osmjeh?
Blista li biser u njemu?
Razmišljaj o tome...

[Њавица]

nisam znala gde ovo daa stavim pa sam stavila odje

"Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman rizikovati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom

Ne zanima me koje planete deluju na tvoj mesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrhova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, realni, svesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnieti optužbe za izdaju, a pritom ne izneveriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vredan poverenja.

Želim znati jesi li u stanju videti lepotu, pa i ako nije lepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njenim prisustvom.

Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na ivici jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mesecu: "To!"

Ne zanima me gde živiš i koliko novca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju decu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospeo ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gde si ili šta ili s kim si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura napred u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine."

[Skorpija]

hehe, njavice, a što si ti prestala s ovom temom, aj neku priču, nisi odavna 

evo nashla sam jednu, ne znam da li je bila... <3

Feministička bajka

Nekada davno, živela je jedna prelepa princeza puna samopouzdanja.
Jednog lepog, sunčanog dana, dok se šetala parkom, u bari je videla žabu.
Odjednom, žaba počne da joj govori:

'' Pre desetak godina bio sam lepi princ, ali je zla veštica bacila čini na mene i pretvorila me u žabu.
Da bi se čarolija razbila, potrebno je da me neko poljubi. Zato, molim te, poljubi me i vrati me u ljudski oblik. Onda ćemo moći da se venčamo i preselimo u zamak, zajedno sa mojom mamom.
Ti ćeš da mi kuvaš, čistiš i čuvaš decu, a ja ću da te volim i - bićemo srećni do kraja života... ''
Uveče, dok je večerala žablje batake, princeza se još uvek smejala i ponavljala: '' Ne bih rekla... ''

Extra!   

[BOY NAMED SANDOZ]

hehe, njavice, a što si ti prestala s ovom temom, aj neku priču, nisi odavna 

evo nashla sam jednu, ne znam da li je bila... <3

Feministička bajka

Nekada davno, živela je jedna prelepa princeza puna samopouzdanja.
Jednog lepog, sunčanog dana, dok se šetala parkom, u bari je videla žabu.
Odjednom, žaba počne da joj govori:

'' Pre desetak godina bio sam lepi princ, ali je zla veštica bacila čini na mene i pretvorila me u žabu.
Da bi se čarolija razbila, potrebno je da me neko poljubi. Zato, molim te, poljubi me i vrati me u ljudski oblik. Onda ćemo moći da se venčamo i preselimo u zamak, zajedno sa mojom mamom.
Ti ćeš da mi kuvaš, čistiš i čuvaš decu, a ja ću da te volim i - bićemo srećni do kraja života... ''
Uveče, dok je večerala žablje batake, princeza se još uvek smejala i ponavljala: '' Ne bih rekla... ''

hehehehehe

Glupa prica .

[Њавица]

heheh ma sigurno kalimero

[Њавица]

Nikada nisi znala ko si zaista, devojičice, nikada nisi ni mogla da saznaš jer si bila slepa od ljubavi…
Dugo si bila ono što je on želeo da budeš, išla si stazama kojima je on želeo da ideš, osvrni se oko sopstvene ose i pogledaj dobro gde si završila...sada si nula jer si to sama želela.
To si sebi dozvolila... on te je doveo do ovde...
Mala, nisi trebala svoje srce da slušaš, ono je ludo, zar toga ni u jednom trenutku nisi postala svesna?! Lutkice, izabrala si teži put do kraja, pa sada šta bude to će biti, znam da se ovome nisi nadala... pa ti si još pogubljena u svetu laži...Probudi se...novi dan počinje...
Uspećeš samo ti treba vremena...
Malena, glavu gore, ne plači, njega tvoje suze ne zanimaju, njemu u inat sada popni se na vrh i ne spuštaj pogled na dole, on će uvek ostati na dnu!!
Sada budi pametna, pa nisi jedina kojoj se ovo dešava, mnogo devojaka je prošlo kroz patnju kroz koju ti sada prolaziš, i sve su prezivele...pa i ti ćeš...
Znam bio ti je život, bio ti je san...
Ali moraš koračati dalje, srećice moja, ovog momenta nesigurnim koracima ulaziš u moj svet depresije i bola... Samo napred, ne boj se tuge, ona će nam uvek biti najbolji prijatelj, tu je čak i kada je ne zoveš....
Sigurna sam da ćeš pregurati i nju, kada si vec uspela da savladas nesigurnost i LJUBOMORU!!!!!!!!!!

[:) hope]

   CRNI BALON


Jedan crnački dječak na seoskom sajmu gledao je čovjeka koji je prodavao balone. Očigledno, čovjek je bio dobar trgovac, budući da je pustio crveni balon da se visoko digne u zrak i tako privukao priličnu grupu mogućih kupaca.
Potom je pustio i plavi balon, pa žuti, pa bijeli. Svi su se dizali u zrak sve dok nisu nestali iz vidokruga.


Crnčić je dugo stajao pored tezge i gledao u crni balon, a potom i upita: “Gospodine, ako pustite taj crni balon, hoće li se i on onako visoko dići kao i drugi?”
Prodavač balona ljubazno se nasmiješi dječaku, potom pusti konac koji je držao balon, i dok se balon dizao u zrak, reče: “Sinko, ne radi se o boji. Ono što je u njemu diže ga u zrak.”





***


Nije bitna veličina psa u borbi; bitna je veličina borbe u psu.

[:) hope]

  MOŽDA HOĆE, MOŽDA NEĆE

Nekada davno postojalo je jedno selo gdje je živio veoma mudar starac. Seljani su vjerovali da je on u stanju da odgovori na sva njihova pitanja.Jednog dana, farmer iz sela ode do mudraca i usplahirenim glasom zavapi:


 

“Mudri čovječe, pomozi mi. Dogodilo se nešto strašno. Vo mi je uginuo i nemam drugu životinju koja bi mi pomogla da zaorem njivu. Zar to nije nešto najgore što je moglo da mi se desii?” Mudrac je odgovorio:

“Možda jeste, možda nije.”

Čovjek je požurio natrag u selo i svima ispričao kako je mudrac poludio. Sigurno da je to bila najgora stvar koja je mogla da se desi. Zašto on to nije mogao da vidi? Međutim, sljedećeg dana, u blizini kuće farmer ugleda mladog, jakog konja. Pošto više nije imao vola da mu pomogne u obrađivanju zemlje, on riješi da uhvati konja. Tako je i uradio. Kako je farmer bio srećan! Oranje nikada nije bilo lakše. Čovjek se vratio mudracu da se izvini:

“Bio si u pravu, mudri čoveče. Gubitak vola nije bilo najgore što je moglo da se dogodi. To je bila sreća u nesreći! Nikada ne bih imao konja, da se to nije dogodilo. Moraš se složiti da je to najbolja stvar koja se mogla desiti.” Mudrac je još jednom odgovorio:

“Možda jeste, možda nije.” Ne opet, pomislio je farmer. Mudrac je sada sigurno poludio.Poslije nekoliko dana konj zbaci farmerovog sina dok je jahao. On je povrijedio nogu i nije mogao da pomogne pri žetvi.


 

“Ooo ne!” pomisli čovjek, “sada ćemo umrijeti od gladi.”

Još jednom, farmer ode do mudraca.

“Kako si znao da nije dobro što sam uhvatio konja? Opet si bio u pravu. Sin mi je povrijeđen i neće moći da mi pomogne. Sad sam siguran da je to najgore što je moglo da se desi. Ovog puta se i ti moraš složiti.” Mudrac je mirno gledao i snishodljivim glasom rekao:

“Možda jeste, možda nije.” Bijesan što je mudrac tako arogantan, farmer se vratio u selo. Sljedećeg dana u selu je počela mobilizacija zbog rata koji je iznenada buknuo. Farmerov sin bio je jedini koji zbog povrede noge nije morao da ode.



Ričard Karlson - Ne gubite živce zbog malih stvari

[ZenTale]

Lepe priče Nado..

[:) hope]

  hvala Zen 

ČAJEVI ZA SVEKRVU


Jednom davno, djevojka po imenu Li-Li se udala i otišla da živi kod svog supruga i njegove majke. Za veoma kratko vrijeme Li-Li je shvatila da nikako neće uspjeti da se složi sa svojom svekrvom. Njihovo ponašanje je bilo toliko različito, da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na šta je svekrva uglavnom odgovarala kritikom.
Prolazili su dani i mjeseci…

Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svađaju. Međutim, činjenica da je Li-Li, shodno staroj kineskoj tradiciji, dužna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohtjeve, dodatno je otežavala situaciju.
Zbog svih tih svađa i nesreća u kući muž je jako patio. Na kraju Li-Li više nije imala snage da izdrži lošu narav i ponašanje svoje svekrve, pa je odlučila da što prije nešto poduzme. Otišla je kod očevog dobrog prijatelja, gospodina Huanga koji prodaje čajeve. Ispričala mu je o cijeloj situaciji i pitala da li bi on imao da joj proda neki otrov, kako bi ona mogla riješiti problem.
Gospodin Huang se malo zamislio i na kraju rekao:

“Li-Li, pomoći ću ti da riješiš svoj problem, ali moraš me dobro poslušati i ispuniti ono što ti budem rekao.”

“Da, gospodine Huang, učiniću šta god mi kažete.” Li-Li reče.

Gospodin Huang ode u stražnju sobicu i vrati se nakon par minuta sa paketom čajeva.

“Možeš koristiti otrov koji brzo djeluje da bi se oslobodila svoje svekrve, međutim, to može izazvati sumnje kod ljudi. Zbog toga sam ti dao dosta čaja koji će polako trovati njen organizam. Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo ovih trava u njen obrok. Ipak, moraš paziti da neko ne posumnja na tebe kad ona umre, moraš biti veoma oprezna i promjeniti ponašanje prema njoj, budi ljubazna. Nemoj se svađati, poštuj ono što kaže i odnosi se prema njoj kao da je kraljica”

Li-Li je bila jako srećna. Zahvalila je gospodinu Huangu i požurila kući da što prije započne sa njenom zavjerom ubistva svekrve. Prolazile su sedmice, prolazili su mjeseci… Li-Li je svaki drugi dan servirala specijalno začinjeno jelo svojoj svekrvi. Sjećala se šta joj je gospodin Huang rekao kako da izbjegne sumnjičavost ljudi pa je kontrolisala svoju narav, bila je poslušna prema svojoj svekrvi i ophodila se prema njoj kao prema svojoj majci.

Nakon šest mjeseci cijela kućna atmosfera se promijenila.

Li-Li je naučila kako da kontroliše svoju narav toliko dobro da se čak nikad više nije ljutila ili bila nervozna. Nije imala čak ni jedan razlog za to od svoje svekrve tokom posljednjih šest mjeseci. Svekrva je djelovala puno nježnije, pa se obostrano slaganje zaista primjećivalo.

Njeno ponašanje prema Li-Li se promijenilo, počela je da voli svoju snahu kao svoju rođenu kćerku. Bez prestanka je pričala svojoj rodbini i prijateljicama kako je Li-Li najbolja snaha koju bi ikad poželjela. Li-Li i njena svekrva su se sada mnogo bolje ophodile jedna prema drugoj, baš kao majka i kćerka.

Muž joj je bio jako srećan vidjevši šta se događa u posljednje vrijeme.

Jednog dana, Li-Li je ponovo otišla kod gospodina Huanga i ponovo ga zamolila za pomoć:

„Dragi gospodine Huang, molim vas pomozite mi da spriječim otrov da ubije moju svekrvu! Ona je postala divna žena i volim je kao svoju majku. Ne želim da umre od otrova koji sam joj davala!”

Gospodin Huang se nasmješi i zavrti glavom

„Li-Li, nemoj ništa brinuti. Nikada ti nisam dao nikakav otrov. Čajevi su bili puni sastojaka namijenjenih da poboljšaju njeno zdravlje. Jedini otrov je bio otrov u tvojim mislima i ponašanju prema njoj, ali ni toga više nema, jer je tvoja ljubav prema njoj sve izmijenila.”



 

U Kini postoji poslovica:

Osoba koja voli druge je osoba koju drugi vole.

[:) hope]

  RUČAK S BOGOM

Jedan dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoj prtljag s omiljenim kolačićima i pakovanjem od šest flaša voćnog soka te krenuo u svoju pustolovinu. Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.
Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.
Starac ga je zahvalno primio i nasmješio se dječaku. Njegov je osmjeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.
U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:

“Šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?”
Odgovorio je:

“Ručao sam s Bogom”. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je:

“Znaš šta! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio”.

U međuvremenu starac, takođe prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je:

“Tata, šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?”
Odgovorio je:

“Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom”. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je:

“Znaš šta! Puno je mlađi nego što sam mislio.”



Prečesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život sasvim slučajno i u bilo kojem trenutku u životu. Sve ih jednako primi!