Nepoznat autor...

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[:) hope]

                     Rabin koji pleše

  Židovi jednog gradića u Rusiji željno su očekivali dolazak rabina. Bit će to rijedak događaj i zato su proveli mnogo vremena pripremajući pitanja koja će postaviti svetom čovjeku.
Kad je konačno stigao i oni se susreli u mjesnoj dvorani, mogao je osjetiti napetost u zraku s kojom su svi očekivali odgovore koje ima za njih.
Najprije nije ništa rekao; jednostavno ih je gledao u oči i počeo mumljati jednu nezaboravnu melodiju. Uskoro su svi počeli mumljati. Počeo je pjevati, a ostali su pjevali s njime. Zibao se i plesao svečanim, odmjerenim korakom. Ljudi su ga slijedili. Uskoro su bili toliko zaokupljeni plesom, toliko uronjeni u pokrete, da su zaboravili sve drugo; u toj skupini ljudi svaki je sudionik postao cjelovita osoba, bio je izliječen od rascjepkanosti koja ga je odvraćala od Istine.
Ples je potrajao skoro sat vremena. Kad je nestalo nutarnje napetosti, svi su, u tihom miru koji je vladao dvoranom, sjeli. Tada je rabin izgovorio jedine riječi te večeri: "Nadam se da sam odgovorio na sva vaša pitanja."

Hasidska priča

[alice in velvet]

Upozorenje!

Ljudsko je srce velika tajna: iako teži za Istinom u kojoj jedino nalazi oslobođenje i radost, prva reakcija ljudskih bića pred Istinom je neprijateljstvo i strah. Zato su duhovni učitelji čovječanstva, poput Bude i Isusa, pronašli sredstvo kojim će nadvladati oporbu svojih slušatelja: priče. Znali su da u jeziku najviše oduševljavaju riječi: "Bilo je to jednom..." Ako pažljivo slušaš ili čitaš priču, nikad više nećeš biti isti. To je zato što će priča pronaći put do tvoga srca i ukloniti zapreke božanskom djelovanju. Čak ako čitaš priče samo za razonodu, nema nikakvog jamstva da se poneka priča neće probiti kroz tvoju obranu i eksplodirati upravo onda kad budeš najmanje očekivao. Dakle, bio si upozoren!
 

[alice in velvet]

Budi dobar i vratiće ti se

Ime mu je bilo Fleming, bio je siromašan škotski seljak. Jednog dana, dok je tegobno radio za preživljavanje porodice, čuo je iz obližnje močvare povik u pomoć. Odbacio je alat i potekao u močvaru.
Tamo je, zaglibljen do pasa u crnom blatu, prestrašeni dečak vikao i borio se, da bi se izvukao iz močvare. Seljak Fleming spasio je dečaka iz sigurne smrti.
Sledeceg dana u seljakovo se dvorište dovezla bogata kočija. Elegantno obučeni plemić izašao je iz kočije i predstavio se je kao otac dečaka, kojeg je seljak spasio.
"Želim Vam platiti ", rekao je plemić. "Spasili ste život mojem sinu!"
"Ne, ne mogu primiti platu za to što sam uradio", rekao je škotski seljak i odbio ponudu.
Tada je kroz vrata naišao seljakov sin. "Dali je to Vaš sin?" upitao je plemić. "Da!" ponosno je odgovorio seljak.

"Napravimo dogovor. Dozvolite mi, da mu omogucim najbolje obrazovanje, kakvo ima i moj vlastiti sin. Ako je momak imalo sličan ocu, bez sumnje će stasati u čoveka, na kojeg ćemo obojica biti ponosni."

Tako je i bilo. Sin seljaka Fleminga pohađao je najbolje škole i za čas je završio Bolničku medicinsku školu sv. Marije u Londonu i postao je poznat na celom svetu kao Sir Alexander Fleming, pronalazač penicilina.

Nakon par godina plemićev sin, koji je bio spašen iz močvare, razboleo se od tuberkuloze. I šta ga je tada spasilo? Penicilin!

A kako je bilo ime plemiću? Lord Randolph Churchill. A ime njegovog sina?
Sir Winston Churchill.

[:) hope]

     Pusti tu granu!

Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba iznad i kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.
Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko nije odgovarao.
"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."
I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."
"Pusti tu granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"



Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.

[:) hope]

         Buket cvijeća

Prvi cvijet: budi kao pčela koja sliječe na lijepo i mirisno cviječe!

 
Drugi cvijet: ti nemaš vremena da bi pratila tuđe greške i nedostatke!

 
Treći cvijet: ako je Bog s tobom, pa koga se onda bojiš? A ako je Bog protiv tebe, pa od koga onda pomoć ocekuješ?

 
Četvrti cvijet: zavist je vatra koja jede zdravo tijelo, a ljubomora koja prelazi granice je vatra koju ništa ne može ugasiti!

 
Peticvijet: ako se nisi pripremila za danas kako ceš biti spremna za sutra?

 
Šesti cvijet: mirno se povuci sa sijela od kojeg nemaš nikakve koristi!

 
Sedmi cvijet: neka tvoje ponašanje bude ljepše od najmirisnijeg cvijeta!

 
Osmi cvijet: budi dobra prema drugima - tako ćeš biti najsretnija na svijetu!

 
Deveti cvijet: ostavi stvorenja Stvoritelju, zavidnike ostavi smrti, a neprijatelja zaboravu!

 
Deseti cvijet: sladak okus harama poslije će biti samo gorčina, žaljenje i kajanje!



Ono što vrijedi od tvog života je sreća, radost, zadovoljstvo, smiraj i satisfakcija. Lakomislenost i uzrujanost nisu nipošto dio tvog života. To je protiv tvog zdravlja i ljepote. Budi uvjek zadovoljna, sretna onim što ti je suđeno, vjeruj u određenje, budi optimista u vezi budućnosti, neka ti sjenka bude poput leptira, budi vedra, ne vezuj se za stvari, leti sa cvijeta na cvijet, sa brežuljka na brežulja, od vrta do vrta, …

Budi kao pčela koja uzima i daje slatko – kada sleti na drvo, ne slomi ga; siše nektar, a ne ubada; daje med, a negrize; leti s ljubavlju i slijeće s ljubavlju. Njeno zujanje je radosno, a zamoranje zadovoljno kao da je s nebesa sišla i sa budućeg svijeta sletjela.

[alice in velvet]

hope...priče su divne...ti si divna...

[:) hope]

  hvala alissa,  i ti si pravi  , a pored priča ti,  super je i ono "Upozorenje"

al', aj - tebe je red   

[:) hope]

   - nema KMMN vrimena, pa ću opet ja:

          Priča o zidu i bršljanu

       Trebao je to biti pravi primjer simbioze.
Zar je moglo biti išta loše u beskrajnoj toleranciji prema jednom malo nametljivom biću?
Zar moraju svi prijatelji biti istoga karaktera temperamenta?
       Tako je razmišljao kameni zid kuće koji se, zbog velikih i ničim urešenih ploha, sam sebi činio hladan i beživotan. Htio je da ga nečije prijateljstvo izbliza prati toplinom i nježnošću.....

       Vidjevši kako vjetar savija mali, tek izniknuli bršljan, poželio je svojom stabilnošću, biti oslonac njegovoj krhkosti te ostvariti topao zagrljaj, za kojim je osamljen čeznuo. Bršljan je bio lijep ukras, i dok su njegove grane još bile nježne, oboma im je bilo lijepo....

      S vremenom je bršljan jačao, grane su mu odrvenjele i više nisu nježno prijanjale uza zid, nego su bezobzirno prodirale sve dublje. U svojoj dobrohotnosti, zid nije uviđao kolika mu opasnost prijeti. Bezazleno je u bršljanu još vidio ono nježno, lomljivo biće, bio je ponosan što mu je mogao pomoći.

     Nije trebalo mnogo vremena da bršljan potpuno prekrije i zasjeni cijelu plohu zida. Ne mareći što mu nanosi bol, posesivno ga je htio do kraja obuzeti. Prodro je u njegovo vezivo, oslabio mu spone, ugrozio stabilnost. Tako se blizina pretvorila u smrtonosan zagrljaj.....

      Tada je zid shvatio da ni tople sunčeve zrake, zbog bršljanova nametničkog stava, ne prodiru više do njegovih ploha. On se nadao obogaćujućem prijateljstvu, a bršljan ga je potpuno zasjenio. U bršljanovu zagrljaju više nije bio ni približno topao, kao što je nekoć bio dok ga je grijalo sunce, taj udaljeni, ali istinski prijatelj.



I srce je poput zida.
Ono traži svoje prijatelje.
Ne dopusti stoga da ga prijateljstvo veže nedopustivim zagrljajem posesivnosti, već iskrenom toplinom i uzajamnim darivanjem.....

[ZenTale]

Kako je dobra priča... Divno Nado.

[alice in velvet]

Zen slažem se s tobom ova priča je stvarno divna...

hvala alissa,  i ti si pravi  , a pored priča ti,  super je i ono "Upozorenje"

al', aj - tebe je red   

woooow hvala Nado...evo sada sam tu iii...ide jedna pričica 
 

ova me priča baš ... dirnula...

Bio sam siguran da ćeš doći
 "Moj se prijatelj nije vratio s bojišnice, gospodine. Molim dopuštenje da idem po njega."
"Dopuštenje se odbija", reče časnik. "Ne želim izložiti opasnosti tvoj život za čovjeka koji je vjerojatno mrtav."
Svejedno, vojnik je otišao i, uru kasnije, vratio se natrag, smrtno ranjen, noseći mrtvo tijelo svog prijatelja.
Časnik je bio bjesan. "Rekao sam ti da je mrtav. Sada sam vas obojicu izgubio. Reci, je li se isplatilo ići tamo po truplo?"
Umirući vojnik odgovori: "Oh, da, gospodine. Kad sam došao do njega, bio je živ. I rekao mi je: 'Jack, znao sam da ćeš doći'."

[alice in velvet]

Zatvorenik i mrav
 Neki je zatvorenik godinama živio u samici. Nikoga nije vidio i ni s kim nije razgovarao. Hranu su mu davali kroz otvor na zidu.
Jednog je dana mrav ušao u njegovu ćeliju. Čovjek je s udivljenjem promatrao kad ga je opazio kako ide po sobi. Uzeo ga je na dlan svoje ruke da ga bolje promotri, dao mu je jednu ili dvije mrvice, a noću ga je čuvao pod limenom čašom.
Jednog mu je dana iznenada sinulo da mu je trebalo deset dugih godina života u samici da bi otvorio oči i ugledao ljepotu jednog mrava.

[alice in velvet]

Kad je brat Bruno jedne noći molio, rastresalo ga je kreketanje žabe rikače. Svi njegovi napori da se ne obazire na taj zvuk bili su uzaludni, i zato je sa svog prozora viknuo: "Tišina! Ja molim."
Budući da je brat Bruno bio svet čovjek, njegova je zapovijed bila odmah ispunjena. Svako je živo biće zašutjelo da bi tako stvorilo šutnju koja pomaže molitvi.
Sada je pak drugi glas dopirao u Brunovu molitvu - nutarnji glas koji mu reče: "Možda se Bogu sviđa kreketanje one žabe isto toliko koliko i pjevanje tvojih psalama." "Što se to može Božjim ušima sviđati u kreketanju jedne žabe?" - bio je prezirni Brunov odgovor. Ali glas se nije predao: "Što misliš, zašto je Bog izumio zvuk?"
Bruno je odlučio pronaći odgovor na pitanje: zašto. Naslonio se na prozor i zapovjedio: "Pjevajte!" Odmjereno kreketanje žabe rikače ispunilo je zrak uz komičnu pratnju svih žaba u blizini. Kako je Bruno slušao te zvukove, više mu nisu smetali, jer je otkrio da oni obogaćuju šutnju noći ako im se ne odupire.
S tim otkrićem Brunovo je srce postalo sukladno sa svemirom, i prvi put u svom životu razumio je smisao molitve.

[:) hope]

  POSEBNA MAMA

Zamišljam si Boga kako leti iznad zemlje i s velikom pažnjom izabire subjekte za produženje vrsta. On sve promatra i diktira anđelima upute u veliku knjigu: Beth Amstrong, sin Matija - svetac zaštitnik; Majorie Forest, kći Ceciulija - svetica; i tako dalje.
Konačno jednom anđelu spominje jedno ime i kaže sa smješkom:
-   Ovoj ću dati dijete s teškoćama u razvoju.
-   Zašto njoj, Gospodine, pa ona je tako sretna!
-   Upravo zbog toga - kaže Bog sa smješkom - mogu li jednom djetetu sa teškoćama u razvoju dati mamu koja se ne zna smijati? To bi bilo okrutno.
-   Ali, ima li ona dovoljno strpljenja?
-   Ja ne želim da ga ima odveć, jer će se utopiti u moru sažaljenja i očaja. Kada prođu poočetni šok i bijes, ona će to odlično obavljati. Gledao sam je danas. Ima smisao za samostalnost i neovisnost koji su u majke tolika rijetkost. Shvati, dijete koje ću joj darovati živjet će u svom vlastitom svijetu, a ona ga mora prisiliti da živi u njezinom svijetu, a to neće biti lako.
-   Ali, Gospodine, ona ne vjeruje u Tebe!
-   Nema veze - nasmiješi se Bog - to ću već dovesti u red. Ona je prikladna osoba. Ima i dovoljno egoizma.
-   Kako egoizma? Pa zar je to vrlina?
-   Ako se povremeno ne može odvojiti od djeteta, neće sve to moći preživjeti. Ovu ću ženu nadariti nesavršenim djetetom. Ona to još ne zna, ali treba joj zavidjeti. Nikada neće izgovorenu riječ prihvatiti kao nešto što je samo po sebi razumljivo. Ni jedan korak neće shvatiti kao nešto svakodnevno. Kada njezino dijete prvi put kaže "mama", bit će joj jasno da je doživjela čudo. Ja ću joj dopustiti da jasno spozna sve ono što i ja spoznajem: neznanje, okrutnost, predrasude. Dopustit ću joj da se izdigne iznad svega toga. Ona nikada neće biti sama. Ja ću biti s njom svaki dan njezina života, svake minute, jer ona radi moj posao toliko sigurno kao da je ovdje kraj mene.
-   A njezin svetac zaštitnik?
-   Ogledalo će biti dovoljno - nasmije se Bog.

[svetlost]

Phil Bosmans   
   
   Sreću ne možeš kupiti
   
    
   Sreća je nenaplativa. Mnogi ljudi su nesretni jer misle da sreću mogu kupiti. S mnogo novca možeš nagomilati izvanjsko bogatstvo, ali ono ne može ozdraviti nutarnju prazninu ni stišati veliku čežnju. Sreću ne možeš kupiti. Nasreću!
 
Novcem sebi stvaramo samo prividnu sreću. Tako se nikad nećemo osloboditi svoga nezadovoljstva. Novac je potreban da živimo životom dostojnim čovjeka. Ali novcem ne možeš načiniti sreću, novac čak može postati najvećom zaprekom našoj sreći.
Tko želi postati sretan,
mora za to platiti cijenu.
Cijena naše sreće jest:
Moramo dati sebe.
Ni više ni manje od toga.
Dati sama sebe to se ne smije dogoditi iz prikrivene potrebe za uvažavanjem. Dati sama sebe, to nije nikakvo grčevito samožrtvovanje. Dati sama sebe moguće je jedino u potpunoj slobodi, po mogućnosti radosno i uvijek iz ljubavi. I tada je moja sreća odjednom tu: kao sjena moje ljubavi.
Moja najveća želja:
usrećivati ljude.
Sreća koja meni nedostaje
jest sreća drugih.

[alice in velvet]

SAN

Jednom je jedan pobožan čovjek sanjao san kako bježi od lava. Čovjek pobježe na drvo i sjede na jednu granu drveta. Pogledavši dolje ugleda lava koji ga čeka. Zatim čovjek pogleda na stranu i ugleda dva pacova kako kruže oko grane, na kojoj je sjedio i jedu je. Jedan pacov je bio crn a drugi bijel. Činilo se da će grana uskoro pasti na zemlju. Čovjek sa strahom opet pogleda dole i ugleda crnu zmiju kako otvara svoja velika usta tako da mu se činilo da će upasti u njih.

Čovjek pogleda iznad sebe da vidi imali nešto zašto bi se mogao uhvatiti. Ugledao je drugu granu sa saćem meda na njoj. Kapi meda su kapale iz saća. Čovjek htjede da okuša jednu kap. Pružio je jezik i okušao kap meda koja je pala. Med je bio veoma sladak. On htjede da okuša još jednu kap. Kada to uradi izgubi se u slasti meda. Tako da zaboravi pacove koji su jeli njegovu granu, lava na zemlji i zmiju koja je sjedila ispod njega. Nako izvjesnog vremena probudi se iz svog sna.

Tražeči značenje sna otišao je do pobožnog učenjaka. Ovaj mu reče: „Lav kojeg si vidio je smrt. Uvijek te progoni i ide za tobom kuda god da ideš. Dva pacova bijeli i crn pretstavljaju dan i noć. Bijeli predstavlja dan a crni noć. Oni kruže jedan za drugim, jedući tvoje vrijeme i približavajući ti smrt. Velika crna zmija sa velikim ustima je tvoj grob čekajući da padneš u njega. Saće meda je ovaj svijet a slatki med je uživanje ovog svijeta. Mi volimo da okušamo slatko uživanje ovog svijeta želeći sve više i više. U međuvremenu se izgubimo u tom uživanju tako da zaboravimo naše vrieme . . . našu smrt i . . . naš kraj.“