Nepoznat autor...

• Index
• Forum
• Download
• Mp3
• Lyrics
• Arcade
• Chat
• Horoskop
• Contact

Filijala.rs

[alice in velvet]

POSEBNA PRICA
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je
svaki dan imao
mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov
krevet je stajao
uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima. Brzo su se
upoznali
i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu,
gdje su bili
u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao
drugome
muškarcu stvari koje je vidio vani. Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za
te
jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama
vanjskoga
svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se
igrali u vodi, a
mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz
cvijeće
svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se
vidjela
svjetla grada. Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je
prijatelj na
drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je
muškarac
uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj
nije čuo
tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutarnja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla
tijelo muškarca
koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je
tijelo odnijelo
van. Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor.
Sestra mu
je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila
samog. Uz
veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski
svijet. Konačno je
imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda
prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo
opisivao stvari
u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid
koji je stajao
ispred prozora. Reče: "A, možda je htio usrećiti vas?"

Epilog : Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete.
Podijeljena
tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se udvostruči. Ako se želiš osjećati
bogatim
tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcem.

Danas je dar, zato se zove sadašnjost.

[:) hope]

  olla, a ja mislila nema te - svaka čast, KMMN 

[:) hope]

     Vrabac kod psihijatra

"Sljedeći, molim!" - reče psihijatar i začudi se kad ugleda jednog vrapca kako ulazi u ordinaciju. No, on brzo dodje sebi i pozdravi vrapca tako što mu se nakloni i uze u svoju veliku ljudsku ruku desno krilo pacijenta.
"Što vas dovodi k meni?" - upita doktor pokušavajući sakriti zaprepaštenje.
"Gospodine doktore", reče vrabac i sleti na stolicu za pacijente. "Vjerujem da mi još samo vi možete pomoći."
"Pa, vidjet ćemo," reče doktor, "recite, gospodine vrabac, zašto dolazite k meni?"
Vrabac obori glavu i pogleda jednim okom u profesora.
 "Zovem se Franjo. Moja majka je vrlo poštovala sv. Franju Asiškog, zato mi je dala to ime. Ona je bila vrabica sa sela i ja sam na selu odrastao, ali kasnije, nakon njezine smrti, preselio sam u grad, htio sam više vidjeti, više učiti...i sad sam vrlo nesretan."
"Znači gradski život vam ništa ne doprinosi?", upita profesor.
"Život u gradu je dobar, u osnovi i nije ništa drugo nego život na selu. Teškoće koje ne mogu svladati su i ovdje iste kao i tamo." Zatim vrabac duboko uzdahnu i nastavi dalje:" Moja majka je bila jako vesela. Voljela je svaki dan i cijeli svoj život. Brinula se za naše dobro, imali smo uvijek dovoljno za jelo, ali ona bi imala vremena i da cvrkuće s drugim vrabicama, da leti po svijetu i da nas uči nove pjesme. Ja sam mislio da je to normalan način života, jer ona nam je često pričala o nekom čovjeku koji je rekao: Nebeski Otac nam uvijek daje dovoljno za jesti i mi se ne trebamo brinuti. I ja se nisam nikada brinuo, letio sam tamo kuda sam htio, pjevao sam kako sam htio, zastao sam tamo gdje sam želio jer sam znao da Otac brine o meni. Medjutim što sam više upoznavao druge vrapce, to sam više shvaćao da sam ja drugačiji od ostalih. To me dosad nije smetalo jer su mi svi zavidjeli na mojoj radosti. Ja živim rado i želim svima reći kako je lijepo biti na ovom svijetu. U povjerenju, ja sam poznat kao skladatelj mnogih novih vrapčijih pjesama." A onda mali Franjo utonu, pun jada i nevolje u svoju stolicu i ispriča dalje:"Sad sam upoznao jednu vrabicu koja mi se jako sviđa. Za mene je važno što ona misli, a ona misli kao i mnogi drugi - Mora se misliti na budućnost, štedjeti i skupljati crve, graditi veliko gnijezdo (po mogućnosti s terasom) za cijelu budućnost. To me je učinilo jako nesigurnim. Ona je rekla da ne spoznajem pravo znakove vremena, da se moram prilagoditi drugima, cijeli svijet se brine za budućnost, a ja nisam sasvim normalan što ovako živim. Zato i jesam ovdje kod vas, gosp. doktore, i ja bih želio postati normalan, ali nikako ne mogu zaboraviti kako sam dosad sretno živio, bez ikakvog tereta i u potrazi za novim uvijek sam bio sretan, a sad to uopće nisam. Možete li mi pomoći gosp. doktore?"

Prođe duži moment šutnje.
"Ne", reče profesor najblaže što je moguće da ne bi malog Franju previše iznenadio. "Ne, ja vam ne mogu pomoći zato što vam zavidim."
"Zavidite?! Meni?!", upita Franjo.
"Da. Vidite, u mojoj praksi razgovaram svakodnevno s ljudima koji su izabrali drugi put, koji misle kao i vaša vrabica. Većina njih je već sagradila gnijezdo za svoju budućnost. I zbog samog truda i napora su zaboravili na smijeh i pjevanje. Zaboravili su gledati dalje od ruba svog gnijezda, zaboravili su da je svijet velik i pun lijepih stvari. Oni se trude da njihovo gnijezdo bude sve veće i raskošnije, a ljute se na svoju djecu koja u velikoj radoznalosti sjede na rubu gnijezda i pokušavaju odatle odletjeti. Moram vam iskreno reći da nije za nas ljude jednostavno imati povjerenja u jednog Oca. Previše smo mi djeca svog vremena i uz to previše volimo sigurnost i udobnost. Zato vam zavidim na toj snazi da živite u vanjskoj nesigurnosti, a u unutarnjoj radosti. Ja vam mogu dati samo jedan savjet - ostanite takvi kakvi jeste, vaša vrabica će moći od vas mnogo naučiti." Profesor pogleda Franju preko ruba svojih naočala, a Franjo spusti glavu i pokuša sakriti radost u svojim okruglim očima.
"Znači da sam sasvim normalan?!", morao je još jednom upitati i uz to se zacrveni.
"Zavidno normalni!", potvrdi profesor i uzdahnu dok je ispraćao vrapca Franju do vrata.

[alice in velvet]

Oni se trude da njihovo gnijezdo bude sve veće i raskošnije, a ljute se na svoju djecu koja u velikoj radoznalosti sjede na rubu gnijezda i pokušavaju odatle odletjeti. Moram vam iskreno reći da nije za nas ljude jednostavno imati povjerenja u jednog Oca. Previše smo mi djeca svog vremena i uz to previše volimo sigurnost i udobnost.

Sviđa mi se poenta...lijepa pričica, zaista!

[alice in velvet]

BLATNJAVI PUT

Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvek padala.
Idući putem, sretoše lijepu devojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla prijeći raskršće.
"Dođi, devojko", reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.
Ekido ne progovori do uveče, sve dok ne stigoše do hrama u kome su trebali prespavati. Tada se više nije mogao suzdržati. "Mi svećenici ne prilazimo blizu ženama", reče Tanzanu, "posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si to učinio?"
"Ja sam devojku ostavio tamo", reče Tanzan. "Da li je ti još uvek nosiš?"

[alice in velvet]

Priča o četvorici

 
Bila jednom četvorica: Svatko, Netko, Bilo tko i Nitko. Trebalo je obaviti važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko obaviti.
 
Netko se zbog toga naljutio, jer je to bio posao za Svakoga.
 
Svatko je opet mislio da bi ga Bilo tko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti.
 
Na kraju je Svatko krivio Nekoga, jer Nitko nije učinio ono što je mogao obaviti Bilo tko.

[:) hope]

  eo jedna malo drugačija

Dvije časne sestre!

Dvije časne sestre odlučiše napustiti samostan i krenuše prodavati kekse.
Jedna od njih bijaše poznata kao sestra Matematika (SM), a druga kao sestra Logika (SL).

Noć je počela padati i one su bile još daleko od svog samostana.

SL: Jesi li primijetila da nas posljednjih pola sata prati jedan muškarac?

SM: Da, pitam se šta hoće...

SL: To je logično: Hoće nas silovati.

SM: Oh ne! Sustići će nas za najmanje 15 minuta. Šta ćemo učiniti?

SL: Jedina logične reakcija je da koračamo brže.

Časne sestre ubrzaše korak....

SM: Ne pomaže!

SL: Naravno da ne pomaže. I on je učinio ono što je logično: ubrzao je.

SM:  Šta bismo mogle učiniti? Stići će nas za minutu..

SL: Jedina logična stvar je da se podijelimo. Ti odi onim putem, a ja ću ovim. Ne može slijediti obje.

Muškarac se odluči za sestru Logiku.

Sestra Matematika se domogne samostana i uznemiri se jer sestra Logika nikako da stigne.

Konačno stigne i sestra Logika.

SM: Hvala Bogu da si stigla. Pričaj šta se dogodilo!

SL: Jedina logična stvar. Muškarac nije mogao slijediti obje, pa je slijedio mene.

SM I šta se dogodilo?

SL: Jedina logična stvar počela sam trčati najbrže što sam mogla

SM: I onda?

SL: Jedina logična stvar: I on je počeo trčati najbrže što je mogao

SM: I onda?

SL: Jedina logična stvar! Sustigao me je!

SM: OH ne! I šta si onda napravila?

SL: Jedinu logičnu stvar. Podigla sam mantiju!

SM: Oh ne sestro i šta je on napravio?

SL: Jedinu logičnu stvar. Spustio je hlače

SM: Oh ne! I šta se onda dogodilo?! 



SL: Zar nije logično, sestro? Jedna sestra sa podignutom mantijom može trčati puno brže od muškarca sa spuštenim hlačama!

A vi ste mislili da će to biti jedna prljava priča! 

[:) hope]

   Sretna kći, nesretan sin

Dvije prijateljice susrele su se nakon mnogo godina.

"Reci mi," reče jedna, "što je s tvojim sinom?"

"Moj sin? Jadan dečko!" uzdahne druga. "Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti u kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava, ljenčari i čita u krevetu. Jadan dečko mora joj čak doručak nositi u krevet."

"To je strašno. A tvoja kći?"

"Ah - ona je sretnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo što radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu."

[:) hope]

 
Blizanci u materici razgovaraju ...

    - Verujes li u zivot posle rodjenja?
    - Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja.
    - To je glupost. Nema zivota posle rodjenja. Kako bi taj zivot
uopste izgledao?
     - Ne znam tacno, ali uveren sam da ce biti vise svetla i da
 cemo moci da hodamo i jedemo svojim ustima ...
     - To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati i jesti
svojim ustima, za to imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti, posle
rodjenja nema zivota .
     - Pupcana vrpca je prekratka. Uveren sam da postoji nesto
posle rodjenja. Nesto sasvim drugacije od ovoga sto zivimo sada.
      - Ali niko se nije vratio odatle. Zivot se posle rodjenja zavrsava.
Osim toga zivot nije nista drugo do postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
     - Pa ne znam bas tacno kako izgleda zivot posle rodjenja, ali cemo,
u svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona ce zatim brinuti o nama.
     - Mama? Ti verujes u mamu? Pa gde bi, po tvome misljenju
ona bila?
     - Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bi
uopste postojali.
     - Ne verujem. Mamu nisam nikada video, zato je jasno da ne
postoji.
     - Da, moguce je, ali ponekad, kad smo potpuno mirni, mozemo je
cuti kako peva i miluje nas svet. Znas, uveren sam da zivot posle
rodjenja zapravo tek zapocinje...

[alice in velvet]

heh ova mi se jako svidjela...ne mogu da se sjetim dali sam je pročitala već ovdje....


Pogled s one strane...
Mladi par se doselio u ulicu.
Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila svoju susjedu kako širi rublje.

"Kako joj je prljavo rublje..." – rekla je.
"Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Uopće ne zna prati!"

Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.

Svaki put kada bi susjeda širila rublje, komentar bi bio isti…

Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu,
kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto,
rekla je mužu:
"Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je naučio?"

Muž joj odgovori:

"Niko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore. .."
 
 


 

[alice in velvet]

http://cesarica.net/slike/dokumenti/zivotna_lekcija.pps
http://cesarica.net/slike/dokumenti/Prastanje%20i%20ljubav.pps

[alice in velvet]

Anđeo čuvar

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet. Jednog dana ono upita Boga: - "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"

Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmjehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA

[:) hope]

 
      "Živčano dijete"

Mala Marija je bila na obali sa svojom majkom.
"Mama, mogu li se igrati u pijesku?"
"Ne, Zlato. Uprljat ćeš svoje čiste haljinice."
"Mogu li gacati po vodi?"
"Ne. Smočit ćeš se i prehladiti."
"A mogu li se igrati s drugom djecom?"
"Ne. Izgubit ćeš se među njima."
"Mama, kupi mi sladoled."
"Ne. On je loš za tvoje grlo."
Mala Marija je počela plakati.
Majka se okrene prema ženi koja je stajala blizu nje i reče: "Za Boga miloga! Jeste li ikada vidjeli tako živčano dijete?"

[:) hope]

   Na prodaju je sjeme, ne plod

Neka je žena sanjala da je ušla u veliku trgovinu i tu je, na svoje iznenađenje, našla Boga za pultom.
"Što prodaješ?" upitala je.
"Sve što ti srce želi" odgovori Bog.
Žena je jedva vjerovala što je čula i odluči tražiti ono najbolje što si ljudsko srce poželjeti može.
"Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost, i slobodu od straha", reče. Potom, nakon kratkog razmišljanja, doda: "Ne samo za mene. Za svakoga na svijetu."
Bog se smijao. "Mislim da si me krivo shvatila, draga moja", reče Bog. "Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme."

[:) hope]

   Orao

Neki čovjek je pronašao orlovo jaje i stavio ga pod kvočku na svom seoskom imanju. Zajedno s pilićima izlegao se i orlić, i odrastao je s njima.
Cijeli svoj život orao je radio isto što i pilići misleći da je i on jedan od njih. Kljucao bi po zemlji tražeći gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio nekoliko metara po zraku.
Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu, veličanstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenošću jedrila po snažnim zračnim strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima.
Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je.
"To je orao, kralj ptica", reče kokoš koja je stajala do njega. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.