honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ
|
|
« poslato: Septembar 10, 2007, 19:39:01 » |
|
(Napisao Arsen Dedić)
Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines. Drukcijim pokretima i navikama, jer jos ti je soba topla, prijatan raspored i rijetki predmeti... Imala si vise ukusa od mene tvoja soba... divota Gazdarica ti je u bolnici uvjek si se razlikovala po boji papira svojih pisama,po poklonima, pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom kao list niz jednu Beogradsku padinu. U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines. Dugo je pripremano nase poznanstvo i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prekrivena zelja tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke prostakuso i plemkinjo moja... A tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao narandza, kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba proletirskih brigada trideset i devet kod Krkovic. Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja... Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromastva, Upotreba zajednicke kupaonice i molim vas ako me tko trazi... Ne daj se ines Evo me ustajem tek da okrenem plocu dali je to nepristojno u ovakvom casu, Mozart, Requiem, Agnus Dei, Meni je ipak najdrazi pocetak... raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih trenutaka nase mladosti, koja nas provlastitim ocima vara, krade i napusta, Ne daj se Ines. Poderi pozivnicu, otkazi veceru,prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu... Dodirni me ispod stola koljenom, generacijo moja, ljubavnice. Znam da ce jos biti mladoti,ali ne vise ovakve u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,ja necu imati skim ostati mlad,ako svi ostarite,i ta ce mi mladost tesko past,a bit ce ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo pocinje kisa,kao sto vec kisni listopad,na otocima more od olova i nebo od borova,udaljeni glasovi koji se mjesaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata ... Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu i nestale svjetlastom bjelinom , jos malo setnje uz more i gotovo Ne daj se Ines...
|