...Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putevi tvrdi i strmi.
A kad te krila njena ponesu, predaj joj se,
Premda te mach, skriven medju perima njenim, moze povrijediti.
A kad ti govori, vjeruj joj,
Premda ti glas njen moze razdrmati snove, k'o sto sjeverac pustosi vrt.
Jer, bas kao sto te krunise,
Ljubav ce te i razapeti.
Isto kao sto te podstice da rastes,
Isto tako ce te i okresati.
Kao sto se uspinje do visina tvojih i miluje ti najnjeznije grane što drscu na suncu,
Tako ce ti sici u korijenje i protresti ga dok prijanja uz zemlju.
...
Sve ce ti to ljubav uciniti, ne bi li spoznao tajne svoga srca i u spoznaji toj postao dio srca Zivota.
Budes li, pak, u strahu svome trazio samo ljubavni mir i ljubavni uzitak
Bolje ti je onda da pokrijes golotinju svoju, i odes sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godisnja doba, gdje ces se smijati, al' ne punocom smijeha svog,
I plakati, al' ne do posljednje suze svoje.
Ljubav ne daje nista osim sebe i ne uzima nista osim sebe.
Ljubav ne posjeduje, niti dopusta da je posjeduju,
Jer: ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volis, ne treba da kažes: "Bog mi je u srcu", vec: "Ja sam u srcu Bozijem."
I ne misli da mozes upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da si vrijedan toga, upravlja tvojim putem.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.
Halil Dzubran, iz 'Proroka', o ljubavia ima i jos nesto sto mi se svidja iz drugog dijela, gdje on kaze:
i stojte zajedno, ali ne preblizu,
jer i stubovi hrama stoje odvojeno