Škotska

Škotska (škotski gaelski Alba) je dio Ujedinjenog Kraljevstva i najsjeverniji dio otoka Velike Britanije; s otočjem Hebridi, Orkney i Shetland obuhvaća 77.180 km2, a s unutrašnjim vodama 78.764 km2. Godine 1980. Škotska je imala 5.153.000 stanovnika. Gustoća iznosi 65 stanovnika na km2. Najgušće je naseljeno središnje područje. Političko, industrijsko i kulturno središte jest Edinburgh (1981. godine - 419.200 stanovnika). Na zapadu i sjeveru dopire do Atlantskog oceana, a na istoku do Sjevernog mora. Od Engleske je dijeli8 granična linija koja se proteže od ušća rijeke Tweed do zaljeva Solay.
Za Škotsku je karakteristična razvedenost obale, osobito zapadne, po čemu se znatno razlikuje od Engleske. Na ist. obali duboko su se usjekli zaljevi Firth of Forth i Moray Firth. Škotska se uglavnom dijeli na južni, središnji i sjeverni dio. Južni dio obuhvaća Južno visočje s graničnim gorjem Cheviot, građenim pretežno od starih stijena. Središnji dio sastoji se od niza depresija, koje se nastavljaju u Firth of Clyde, Firth of Forth i Firth of Tay. Njima je odvojeno brdovito područje na jugu od granitnih ravnjaka gorja Grampian na sjeveru s najvišim vrhom britanskog otočja Ben Nevis, 1343 m.

Udolina Glen More s nizom jezera rastavlja gorje Grampain od sjevernog visočja (Northern Highlands). Sjeverni dio zaprema Škotsko visočje, koje na krajnjem sjeveru prelazi u obalnu ravnicu.

Osnovne su privredne grane rudarstvo i industrija. Iskorištavaju se ležišta ugljena, koja daju oko 10% ukupne britanske proizvodnje, željezne, bakrene i olovne rude.

Velike količine elektoenergije potječu iz hidroelektrana i iz nuklearnih elektrana. Uz metalurgiju razvila se metalna industrija s brodogradnjom, proizvodnjom strojeva i sl. Poznata je dobro razvijena tekstilna (pamučna, vunena, preradba jute) i dr., prehrambena (proizvodnja whiskyja), kemijska i petrokemijska industrija s velikim rafinerijskim centrom u Grangemouthu, do kojeg vodi naftovod iz ležišta Forties u podmorju Sjevernog mora (preko Crudena Baya i Aberdeena). Važnu privrednu granu predstavlja i stočarstvo, osobito uzgoj goveda i ovaca. Oko 25% obrađenih površina nalazi se pod žitaricama (zob, pšenica, ječam) i industrijskim biljkama. U priobalnim vodama dobro razvijeno je ribarstvo; poznate su ribarske luke Aberdeen, Peterhead i Banff. Vrlo su atraktivne trgovačke luke Glasgow i Dundee. Glavno prometno središte jest Edinburgh. Sve veću ulogu ima turizam.

Gradovi

Šest gradova poredanih po popuaciji:

Glasgow, Edinburgh - glavni grad, Aberdeen, Dundee, Inverness, Stirling

Jezik

Među keltskim narječjima predrimskog razdoblja razlikovale su se sjeverna i južna skupina. Na takvoj dijalektskoj osnovi javlja se kasnije (V. st. n. e.) gaelski. Sam keltsko-gaelski jezični kompleks diferencira se tijekom srednjeg vijeka, pa se škotski idiom odvaja od irskoga, s kojim je izvorno bio identičan. Nakon XIII., i osobito XIV. st., uz samosvojan škotski gaelski jezik javlja se i posebno englesko narječje (s obiljem keltskih, nordijskih i starorimskih sastojina), škotski jezik u užem smislu ili lallans, koji kao razvijen književni jezik postupno postikuje sam gaelski idiom. Taj je govor, zapravo, predak današnjeg standardiziranog škotskog germanskog jezika kojeg poznajemo pod imenom "Scots". Od XVIII. st., zbog zajedničke povijesti Škotske i Engleske, engleski jezik uzima sve više maha i na njemu piše sve veći broj pisaca Škota. U posljednje vrijeme zapaža se stanovita obnova interesa za gaelsku književnost i rad.

U Škotskoj postoje 3 autohtona jezika:

1. engleski; Jugoistočna Škotska je (sa sjeveroistočnom Engleskom) domovina modernog engleskog jezika.
2. Scots; zapadnogermanski jezik srodan engleskom (razvijao se paralelno s engleskim jezikom u južnoj Škotskoj).
3. škotski gaelski; keltski jezik srodan irskom gaelskom i manskom, a zadržao se u Škotskom visočju i na zapadnim otocima. Ne smije ga se zamijeniti s galskim koji je izumrli kontinentalni keltski jezik koji se govorio u današnjoj Francuskoj.

Književnost

Budući da su već u ranom srednjem vijeku (V st.) Irci naselili veliko područje Škotske, sva škotska književnost sve do XVII st. ostala je unutar irske književne djelatnosti. Škotski književnici su bili u cijelosti preuzeli irski jezik. Postoje sačuvane dvije zbirke škotske poezije (među njima su i glasovite heroic ballads): "Knjiga dekana od Lismorea" (1542.) na irskom jeziku i rukopis iz Fernaiga (XVII st.) na škotskoj varijanti helskog jezika.

U XVIII st. najznačajniji su škotski pjasnici J. MacDonald, A. MacDonald, J. Maccodrum, D. Macinatyre. Razdoblje romantizma i interes za književnost na narodnom jeziku potiču prikupljanje pučkoga književnog blaga nastalog na gaelskom jeziku, koji se u zapadnoj Škotskoj održao sve do danas, uz pokušaje stvaranja moderne književnosti na zavičajnom jeziku.

Na području engleskog dijalekta postojao je poseban škotski književni jezik. Na njemu je postojao i škotski nacionalni spjev o borbi za nezavisnost Škotske - "Bruce" (13787) kojem je autor J. Barbour. U razdoblju od XV do XVI st. djeluju i škotski pjesnici kralj James I ("Kraljeva knjiga"), R. Henryson ("Kresidina oporuka") i W. Dunbar (istaknuti sljedbenik G. Chaucera).

Na prijelazu iz XVIII u XIX st. djeluje predstavnik sentimentalnog romana H. Mackenzie, kojem je najpoznatije djelo "Čovjek osjećaja", dok je glasoviti J. Macpherson, tvorac pjesničkih mistifikacija Ossiana i Fingala, istodobno i tvorac romantičnog interesa za srednjovjekovlje.

U XIX st., kao odbljesak keltske obnove (Celtic revival) pojavljuje se poznata zbirka Carmina Cadelica A. Carmichaela. R. Burns, veliki pjesnik engleskog romantizma, ujedno je i pjesnik škotske narodne jednostavnosti, kao učenik sakupljača škotskog narodnog blaga A. Ramsayja i počkog pjesnika R. Fergusona.

U XIX st. svakako je najpoznatijiškotski pisac W.Scott, romanopisac, pjesnik i povjesničar. Međutim, iako je novije razdoblje dalo mnoge pisce podrijetlom Škote (te iako će u najnovije vrijeme djelovati znatan broj književnika škotskog podrijetla), smatra se da već nakon XVIII st., što zbog novije zajedničke povijesti Škotske i Engleske, što zbog engleskog jezika kojim ti pisci pišu, svi oni djeluju kao integralni dio novije i moderne engleske književnosti. A upravo tako se i stvaraju značajni škotski pisci poput Th. Carlylea, J. Ruskina, J. Davidsona, R. L. Stevensona, E. Muira i dr. Pa ipak postoje i suvremeni književnici sudionici škotskog kulturnog preporoda kao H. Macdiarmid (koji piše i na engleskom i na škotskom jeziku) te S. Goodsir Smith, A. Mackie i dr.

Likovne umjetnosti

Iz predhistorijskoh razdoblja potječu kamene grobne komore zvane cairns i ostaci naselja (na Orkneyskim otocima) te megaliti (na otoku Lewis i dr.), iz IV do II st. s. e. okrugli tornjevi od suhozida (brochs) koje su podigli Pikti, a iz doba rimskih vlasti ostaci zidina u grofoviji Stirling. Likovna djelatnost u Škotskoj u ranome srednjem vijeku tijesno je povezana s irskom umjetnošću, o čemu svjedoče iluminirani rukopisi s keltskim ornamentima, monumentalni križevi s reljefnim dekoracijama i zlatarski proizvodi.

U XI do XII st. podižu se brojni burgovi za obranu zemlje od anglo-normanskih provala (uobičlajen je tip burga s četverokutnim donjonom); sakralna arhitektura tog doba ima značajke normanske romanike (opatije u Dunfermlineu, Kelsou, jedburghu). Pod engleskim i francuskim utjecajem počinje se u XIII st. širiti gotika koja se održala nekoliko stoljeća; istaknute građevine u tom stilu jesu opatija u Melroseu, kraljevska palača u Linlithgowu, katedrala u Glasgowu i kapela King's Collegea u Aberdeenu.

U XV do XVI st. postepeno se razvijaju burgovi tzv. barunskog stila koji čine prijelaz k dvorcima. Pod utjecajem francuske renesanse u XVII st. građeno je više dvoraca (npr. u Stirlingu i Drumlanrigu), a klasicističke tendencije zastupa u prvom redu William Bruce koji je 1671. podigao novi dio kraljevske palače Holyrood u Edinburgu. U okviru klasicizma XVIII st. najistaknutiji je arhitekt Robert Adam (1728 - 1792), poznat i kao tvorac stila pokućstva; on je projektirao mnoge građevine u Škotskoj (sveučilište u Edinburgu 1789 - 1792, Culzean Castle kod Ayara) i u Engleskoj. Znatan doprinos urbanizmu u drugoj polovici XVIII st. dao je James Craig projektom rekonstrukcije Edinburga. Škotska arhitektira XIX st. uglavnom je historicistička, no u tom razdoblju nastaju i napredne inženjerske konstrukcije, npr. mostovi kao što jee Forth Railway Bridge (djelo Engleza J. Fowera i B. Bakera 1890). Svojim radom na obnovi arhitekture i umjetnosti obrta Charles Rennie Mackintosh (1868 - 1928) utjecao je na europsku arhitekturu, posebno na bečku secesiju (glavno djelo mu je djelo Umjetnička škola u Glasgowu, 1897 - 1907).

U XX st. arhitektura Škotske razvija se unutar tokova suvremene arhitekture u Velikoj Britaniji. Među istaknuta urbanistička ostvarenja 50-ih i 60-ih godina idu stambena četvrt u Dunbaru (arhitekti B. Spence, A. Glover i T. Ferguson), Cumbernauld New Town (grad satelit Glasgowa) i nova četvrt u Cable's Wyndu kod Leitha (arhitekti Ch. Alison, W. Hutchison i dr.).

Kontinuirana slikarska djelatnost počinje u XVII st. razvojem domaće škole portreta, od kojih su mnogi često radili više u Engleskoj nego u domovini; u taj krug pripadaju, među ostalim, John Scougall, William Aikman i Allan Ramsay. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. ističu se portretisti visokog društva Edinburgha Henry Raeburn (1756 - 1823), pejzažist Alexander Nasmyth (1758 - 1840) i autor žanr-kompozicija David Wilke (1785 - 1841). Od druge polovine XIX st. javljaju se slikari koji traže nove putove, u prvom redu William McTahhart (1835 - 1945), koji radi na način blizak impresionizmu, zatim grupa slikara naturalističkog usmjerenja u Glasgowu, od kojih je najpoznatiji David Young Cameron (1865 - 1945), te istaknuti predstavnik "škotskih kolorista" Samuel J. People (1871 - 1935). U novijem se razdoblju još ističu F. C. B. Cadell (1883 - 1937), Stanley Cursiter (r. 1887), William G. Gillies (r. 1898) i Anne Redpath (r. 1895).

Djelatnost na području kiparstva je skromnijih razmjera nego u slikarstvu.

Životinje

ovca Dolly
Nessie, čudovište iz Loch Nessa
zlatni retriver

Blagdani

Burns night (25. siječnja)
Hogmanay (Nova Godina)
Tartan Day (6. travnja)
Sveti Andrija (30. studenog)

Izumi

bankomat
poštanska marka
telefon
televizor
bicikl s pedalama
pneumatska auto-guma

Glazba

gajde
škotski narodni ples

SKOTSKA - ZEMLJA KOJA JE ZADUZILA CIVILIZACIJU by Mr Gojko Joksimovic
Skotska je administrativno dio Ujedinjenog Kraljevsrva Velike Britanije i Sjeverne Irske. Geografski, cini je sjeverni dio britanskog ostrva i ostrva u Sjevernom moru (Schetland, Orkney) i Atlantskom okeanu. Centralni dio Skotske nalazi se na priblizno istoj geografskoj sirini kao i Moskva. Srednja dnevna temperatura u toku godine je oko 9 stepeni Celzijusa uz nevelika odstupanja tokom godine. Velicina Skotske je 79000 kvadratnih kilometara, i u njoj zivi oko 5 miliona stanovnika.

Iako dio Ujedinjenog Kraljevstva, Skotska je u stvarnosti potpuno drugacija od susjedne Enleske, sa jasno izrazenim nacionalnim identitetom, kulturom i tradicijom. Opiruci se invazijama i stranim uticajima tokom istorije, Skotska je opstala i razvila se u drzavu poznatu sirom svijeta po istaknutoj hrabrosti, blistavosti i ljepoti. Opravdano se postavlja pitanje kako je moguce da ta nevelika zemlja, sa neznatnim brojem stanovnika, zasluzuje takvu reputaciju. Jedan od odgovora je sljedeci: vjekovima su isli "trbuhom za kruhom", pecalbarili, sto je donekle posledica dosta negostoljubivog okruzenja u kom zive (u geografskom i klimatskom smislu). Pronicljivi i veoma sposobni sirili su svijetom svoje obicaje i kulturu. Sa druge strane, dali su ogroman broj naucnika, daleko nesrazmjeran broju stanovnika, koji su zaista promjenili tokove civilizacije.

Skotska je zaista cudesna zemlja. Zemlja koja ne trpi poredjenja. Potvrdu za to je moguce naci na svakom koraku, pocevsi od njihovih tradicionalnih proizvoda, rekao bih, simbola. Prepoznatljivom karo tekstilu - tartanu, kako ga oni nazivaju. Od tog tekstila se proizvodi i njihova, takodje specificna, narodna nosnja. Zatim, tu je, takodje prepoznatljiv, narodni instrument, gajde. Treba li dalje nabrajati: cuveni skotski zamkovi, njihovo nacionalno pice, nacionalno cudoviste iz Loh Nesa, nacionalni simbol (cicak).

Skoti su veoma ponosan narod. Veoma je razvijen osjecaj pripadnosti plemenu, odnosno porodici, klanu. Recimo u Aberdinu je jedan od najpoznatijih klan Andersonovih. Svaki klan ima svoju vrstu tartana od kojeg prave svoju narodnu nosnju. Recimo klan McArturovih ima drugaciji dizajn tartana od klana Andersonovih. Bivsi kanadski premijer Pjer Eliot Trudo, inace skotskog porijekla, je u specijalnim prilikama nosio kilt od Eliot tartana.

To je zemlja velikih kontrasta. Sa jedne strane veoma razvijena u industrijskom pogledu. Glazgov, kao najveci industrijski centar poznat po brodogradilistima i masinskoj industriji, nekada je bio drugi grad po velicini u britanskoj imperiji i najvece brodogradiliste u svijetu. U poslednje dvije-tri decenije Skotska postaje i znacajna naftna sila zahvaljujuci bogatim rezervama nafte u Sjevernom moru.

Sa druge strane, poljoprivreda je veoma razvijena, posebno stocarstvo. Proizvodnja poljoprivrednih kultura koje su kompatibilne sa klimatskim uslovima Skorsfke, prije svega krompira i razlicitih vrsta zita, takodje nije zanemarljiva. ono sto je mene iznenadilo jeste upravo to: poklanjanje izuzetno velike paznje poljoprivredi i pored tako dobro razvijene industrije.

Administrativni centar Skotske je Edinburg, po mnogo cemu najlesi grad u ovoj zemlji. Pored njega, veci gradovi su Glazgov, Aberdin, Dandi. U poslednje vrijeme su sve uocljivije separatisticke teznje u Skotskoj, odnodno teznja za izdvajanjem iz Ujedinjenog Kraljevstva. Prosle godine su dobili i svoj parlament, i nakon duge polemike izmedju Glazgova i Edinburga odluceno je da njegovo sjediste bude u Edinburgu. Tako ce Skoti, prvi put nakon 290 godina izabrati svoj parlament.

Kao veoma ponosan narod uopste, veoma su ponosni i na svoju tradiciju u nauci i obrazovanju. Rekao bih sa razlogom, jer ni manje zemlje ni veceg broja sveski poznatih naucnika.

Dzon Neper, Skot, pronasao je logaritam u 17. vijeku. Dzems Vat, cuven po pronalasku parne masine, je takodje Skot. Skotska je dala i velika imena u teorijskoj nauci. Dzems Klark Maksvel od Edinburga (1831-1879) je najveci skotski naucnik svih vremena. Da je Skotska imala samo njega kao naucnika, znacajnobi promijenila tokove istorije.

Maksvel je bio fizicar koji je svom kratkom zivotu otkrio mnoge od tajni materije koje su nam mogucile da u nase doba u velikoj meri kontrolisemo svoju okolinu, posebno u fluidima, optici, elektricitetu i magnetizmu. Njegov teorijski rad u magnetizmu je omogucio razvoj telegrafije, telefonije i radija. Nekoliko godina je bio i profesor Naturaliae Philosophie na Univerzitetu u Aberdinu. Teorijske osnove date od strane Maksvela je u praksi veoma uspjesno iskoristio jedan drugi Skot: Aleksandar Graham Bol, rodjen u Edinburgu, skolovan u Edinburgu i Londonu. Sa 23 godine je otisao u Kanadu, a zatim u Boston. Tamo osniva skolu za ucitelje za hendikepiranu djecu (sa smetnjama u govotu i sluhu), a zatim postaje profesor fiziologije govora na Univerzitetu. Njegova zelja da pomogne osobama sa problemima govora i sluha kombinovana sa citanjem djela Maksvela dovodi do epohalnog otkrica telefona 1876. godine. Ernest Raderford, Novozelandjanin, koji je jedan od osnivaca atomske teorije, takodje je porijeklom Skot. Nemoguce je ne pomenuti i ekonomistu Adama Smita, filozofe Tomasa Karlajla i Dejvida Hjuma.

Pored ovih zvucnih imena i njihovih epohalnih otkrica evo i imena nekoliko pronalazaca cija su djela, iako se ne mogu nazvati epohalnim, imala bitnog uticaja na razvoj danasnje civilizacje. Prvo, Dzon Ludon MakAdam. pronasao je proces konstrukcije puteva koji je postao univerzalan: sitne komadice kamena nasipao je po osnovi puta i nakon toga posipao vodom i snazno nabijao - "makadam". Izgleda toliko jednostavna i nevazna ideja, ali je transformisala puteve sirom svijeta i dan danas je osnovni princip konstrukcije podloge autoputeva.

Skotlandjanin je izmislio i prabicikl. Kirkpatrik Makmilan je 1839. godine izmislio nesto slicno danasnjem biciklu. Ali, na njemu nije mogao stici daleko dok drugi Skot, Dzon Bojd Danlop, nije izmislio pneumatsku gumu. Gospodin Danlop, veterinarski hirurg, je vodio malu cerku na trke primitivnih tricikala. Briljantni Skot, ne tako mlad otac (tada je imao 47 godina), oblozio je tockove tricikla gumenim crijevom, naduvao ga i zavezao krajeve trakom. Da li je cerka pobijedila ili ne, nije bitno, ali je Danlop odmah patentirao svoj pronalazak i sa drugim Skotom, R.W. Tomsonom, osnovao Dunlop Rubber Company.

Ali ni bicikli ni rani automobili nijesu bili pogodni za skotske vremenske prilike. Ne, sve dok Carls Mekintos nije pronasao specijalno gumirano platno, nazvano po njemu.

Glazgovski profesor Viljem Tomson, Lord Kelvin koji je bio suocen sa slicnim problemima britanskih mornara sa vremenom, pronasao je poboljsanu verziju kompasa, razlicit pribor za telegrafiju i, usput, drugi zakon termodinamike. Jedna zanimljivost vezana za njega: on je najmladji diplomac Univerziteta u Glazovu sa svojih deset godina!

Skoti imaju i zasluzenu reputaciju finansijske pronicljivosti. Pokazali su se kao odlicni menadzeri i bankari jer su ih vjekovi oskudice naucili kako da smanje troskove i ostave nesto sa strane za, kao oni to kazu, rainy days. Ali, oni posjeduju i urodjeni preduzetnicki duh, spremnost da urade nesto na drugaciji nacin sto ih je uvijek razlikovalo od drugih.

Prvi od Velikih skotskih manipulatora novcem je Vilijem Peterson koji je 1694. godine dobio dozvolu da organizuje ne samo Bank of England, vec i National Debt. Obje institucije su omogucile industrijsku i komercijalnu ekspanziju modernog svijeta. Peterson je, u sustini, prvi covjek koji je izmislio kredit, ali i krivac za pojavu njegove neizbjezne pratilje, inflacije.

Drugi znacajan skotski finansijer je Dzon Lou od Edinburga. On je osnovao 1716. godine prvu francusku banku, Banque the Generale. Nakon ova dva istaknuta Skota u bankarskim i finansijskim poslovima, citav niz nih je bio na samom vrhu finansijskih i bankarskih insitucija u toku razvoja zapadnog dijela svijeta. Banke, osiguravajuce kompanije u Britaniji, Americi, Kanadi, Autraliji, Novom Zelandu su osnivali i vodili Skoti.

Ne treba zaboraviti, kada vec nabrajamo poznate Skote u bilo kojoj oblasti, kojim se oni veoma ponose, ni Alana Pinkertona, prvog privatnog detektiva iz Glazgova. Zatim poznatog kompozitora Edvarda Griga iz Aberdinshita. Roberta Bernsa i Valtera Skota iz redova knjizevnika na koje su Skoti veoma ponosni.

Medju njima je i znacajan broj nobelovaca: Ser Viljem Remzi (1904) koji je otkrio inertne gasove u vazduhu, Dzon MekLid (1923) za otkrice insulina, Carls Vilson (1927) za otkrice komore koja je omogucila vizuelno opazanje naelektrisanih cestica (Vilsonova komora), Ser Aleksandar Fleming (1945) za otkrice penicilina, zatim Dzon Or koji je dobio nobelovu nagradu za mir (1949), Ser Dzems Blek (1988) za fiziologiju i medicinu (pronalazqak beta blokatora),

Naravno, i danas oni u mnogim oblastima nauke prednjace. Dovoljno je pomenuti da je prvo uspjelo kloniranje odrasle jedinke izvedeno prosle godine na Roslin Institutu u Edinburgu (Dolly The Sheep). Mada, kako Skoti komentarisu, to i nije toliko cudno ako se zna da je takodje jedna Skotlandjanka, Meri Seli, kreirala i Frankenstajna.

Ali i pored svih gore navedenih imena na pitanje ko je najpoznatiji Skot u svijetu, vecina prolaznika na ulici bi odgovorila kao iz topa:Son Koneri!

	Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
		Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije