*marina*
|
|
« poslato: Jun 26, 2007, 19:41:24 » |
|
Šutnja prekrila je stazu, vidio sam gdje tvoji svati kući odlaze A ti si kasnila na svadbu, jer nisi htjela da ostariš kraj takva čovjeka I mada šutim, ja te razumijem, jer tvoji nisu znali tko je on I da je srce dragi kamen, što stoput više vrijedi nego svo Njegovo blago, njegovo zlato i ako stvarno nemaš ništa ti sa njim
Prstom prekrit ćeš mi usne i reci: Lagali su te, ptice ipak šutke umiru. Ne pjevaju! I kad te hvale, slave ili ljube, svaki drugi je Juda koji s tobom trguje A što da činim u ovoj noći, kad su znali da nas vežu žicama Ja čupam srce iz ovih grudi, pa ga kroz prozor nudim gladnim pticama One se smiju, one se smiju, znaju da nikad nismo bili dio njih
Bit ćes bijela vrana, al ti ništa ne mogu Bit ćes pjesma moja, koju gluhi ne čuju Draga ja sam na to spreman i bit ću sve što trebam Bit ću kao ti Bit ću bijela vrana, koju crne kljucaju Bit ću pjesma tvoja, gluhi u nju pucaju Draga ja sam na to spreman i bit ću sve što trebam Bit ću kao ti
Jer svaki drugi je Juda koji sa mnom trguje!!!
|
|
|
Sačuvana
|
"...i ne znam kako razum može ljubavi odoljeti, imat dušu,a ljepotu njenu ne zavoljeti....to je tajna koju čuvam, koja me je vodila, da je ljubav moja NEPOBJEDIVA..." Gibonni
|