Je li to zaista ljubav?

Jedno je od najčešćih pitanja koje si svatko od nas barem jednom u životu postavi "Kako mogu znati da je to uistinu ljubav?" Kao što pretpostavljate, to je i jedno od pitanja na koje je najteže odgovoriti. Pokušajmo.

Ljubav je toliko tajanstven, neobičan i predivan osjećaj da ga nitko ustvari ne može uvjerljivo odrediti. Znamo da nam o ljubavi već stotinama godina govore znanstvenici, književnici, slikari i svećenici. Međutim, konačnog odgovora još uvijek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji toliko mnogo vrsta ljubavi - ljubav koju osjećate prema prijateljima, članovima obitelji, sportu, pa čak i kućnom ljubimcu. To je toliko luda emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilo kako možemo znati da je ono što osjećamo uistinu ljubav. Međutim, možemo pokušati. Dakle, želimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za početak bilo postaviti sebi pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, već i dijeliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva čekate da odjurite doma i podijelite lijepe događaje s voljenom osobom.

Uzbuđeni ste samo time što ste u njihovu društvu, želite biti u njihovoj blizini, dio njihova života. Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvijek osjećate sveprisutne spone koje vas vežu ma gdje tko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog s potpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav.

Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamjenjuju s ljubavlju. Jedna od najčešćih je požuda. Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenje velikog dijela vremena s nekim.

Pretjerana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujući da nekoga vole samo zato što se boje biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da više ne znaju kako da žive sami, ili, uvijek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim.

To nas vodi do prastarog klišeja. Želimo li voljeti nekoga drugoga, moramo prvo naučiti voljeti sebe. Da, da, čuli smo to tisuću puta, međutim, što to zapravo znači? To znači da moramo biti uvjereni u svoje sposobnosti i svoju moć prosudbe. Uistinu moramo voljeti sebe i znati što zapravo imamo za ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voljeti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podložni joj. Drugim riječima, činite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže iz straha da će vas voljeti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav.

	Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
		Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije