Baš kao što sam čuo jednog profesora da navodi riječi jednog drugog učenog čovjeka: Slušaj sagovornika i obrati paćnju na ono što ti govori kao da prvi put čuješ u životu.

Istina je jedna (dio 2/2)



Drugi dio logičkog argumenta koji dokazuje da je istina apsolutna, a ne relativna, i to kroz ispitivanje različitih religijskih principa u različitim vremenima i na različitim mjestima.

Autor: M. Abdusselam



Oni koji vjeruju da je istina relativna i da su sva vjerovanja ispravna smatraju da nije moguće reći da je vjerovanje jedne osobe pogrešno, jer je, za njih, religija u potpunosti individulano vjerovanje. Neispravnost ovoga je očigledna i ne moramo zalaziti u detalje kako bi ovo opovrgli. Ako jedna religija kaže da je Isus bio lažni vjerovjesnik, druga kaže da je Bog, a treća kaže da je on čovjek odabran da bude vjerovjesnik, kako onda sve ovo troje može biti istovremeno tačno? Isus, Bog ga blagoslovio, je zasigurno jedno od ovo troje, ali sve troje nije moguće. Zbog toga, kako je samo jedan od ova tri iskaza tačan, bez obzira koji je to, to se ostali iskazi smatraju laži.

Međutim, ovo ne znači da jedna osoba nema pravo da vjeruje ono što hoće da vjeruje, jer je to pravo koje je Bog dao svim ljudima. Ali, istovremeno, ne možemo otići u drugu krajnost, i reći da je sve tačno, i da niko nema pravo da donese sud o tome.

Takođe, pravo jedne osobe da vjeruje da vjeruje ono što hoće da vjeruje ne povlači obavezno za sobom da ima pravo da to svoje vjerovanje javno praktikuje ili obznanjuje, jer zakoni doneseni u društvu uvijek gledaju na posljedice određenih stvari na većem društvenom stepenu, odnosno posmatra se da li su te radnje [stvari] korisne ili, pak, štetne, po društvo uopšte.

Iz svega do sada navedenog se može doći do jednog zaključka, a to je: ili su sve religije koje danas imamo u svijetu lažne, ili postoji jedna koja je sveobuhvatna Istina; jer iako među određenim religijama postoje sličnosti, isto tako postoje i temeljne razlike.

Ako bismo rekli da ne postoji nijedna religija u svijetu koja je istinska, onda bi to za sobom povuklo zaključak da je Bog nepravedan, jer nas je pustio da lutamo Zemljom griješeći, bez toga da nam pokaže ispravan način kako da neke stvari uradimo, a sve ovo je nezamislivo za Boga Koji je pravedan. Dakle, jedini logički ispravan zaključak je da postoji jedna istinska religja, koja u sebi nosi uputu u svim poljima života: vjerskog, moralnog, društvenog, i individualnog.

Kako da saznamo koja je to religija? Na svakom ljudskom biću je da o ovom istražuje. Čovjek je stvoren sa uzvišenom svrhom, a ne samo da jede, spava, da živi od danas do sjutra i da zadovoljava svoje strasti. Da bi mogli ispuniti tu svrhu, moramo prvo saznati šta je ona tačno, a to se može postići samo istraživanjem.

Ako pojedinac vjeruje da Bog postoji, i da Bog sigurno nije ostavio ljude da lutaju u zabludi, onda taj pojedinac mora da traži tu religiju, taj način život, koji je Bog objavio. Štaviše, ova religija nije sakrivena, niti je moguće da je teško pronaći i shvatiti, jer bi se to kosilo sa svrhom upute. Takođe, poruka te religije je nepromjenjena kroz istoriju, jer smo spomenuli da je to od svojstava apsolutne istine. Sem toga, ta religija ne sadrži laži niti kontradikcije, jer laž ili kontradikcija u nekoj od stvari religije bi dokazala neispravnost religije u potpunosti, jer bi sumnjali u integritet tekstova.

Ne postoji nijedna religija koja ispunjava uslove koje some gore spomenuli izuzev Islama, jer je to vjera koja je u skladu sa ljudskom prirodom, vjera propovjedana od strane svih vjerovjesnika kroz istoriju čovječanstva. Ostale religije koje vidimo danas, poput Hrišćanstva ili Judaizma, su ostaci vjere koju su u njihovo vjere donijeli poslanici, a to je bio Islam. Međutim, vremenom, ove vjere su iskrivljene i izgubljene, i ono što danas imamo od njih jeste mješavina istine i laži. Jedina vjera koja je bila sačuvana i čiju poruku su svi vjerovjesnici kroz istoriju propovjedali bila je Islam, jedina istinita religija, koja nudi uputu u svim sferama ljudskog života: vjerskoj, političkoj, društvenoj i individualnoj, i na ljudima je da izučavaju ovu vjeru, da ustanove njenu istinu, i da je slijede.

Hoće... Samo valja, prevesti i urediti, i, ako Bog da, uklopiti sa ostalim obavezama.

Pokušam se strpiti, ako ne, trudim se minimalno uzvratiti. Jer bi se na kraju sve pretvorilo u lavinu. A ionako se kaže: Odbij (zlo) s onim što je bolje, tad gle! onaj što je između tebe i njega neprijateljstvo - kao da je on prijatelj prisan. Ili kao što je jedan vjerovjesnik u Islamu rekao: "Ti stavi vatru pored vatre, pa gledaj hoće li jedna ugasiti drugu!"

Sljedeće: Jeste li strpljiva osoba?

Ne slušam.

Da li ste ikad besposleni?

Alo bre narode, imate PP, tamo se držite za ručice.

Hvala Grku!

Što li to?

Nego, nauči li ti programirati?

Hvala. Kratko i jasno, veoma blizu jezgrovitog govora.

Kako steći prijatelja?

1.   Nemoj se mnogo raspravljat.
2.   Poštuj mišljenja ostalih.
3.   Ako pogriješiš, priznaj grešku.
4.   Budi dobar i blag.
5.   Za sve što ti je nejasno – pitaj.
6.   Dozvoli i drugoj osobi da govori.
7.   Dozvoli drugoj osobi da smatra da je neka ideja – njegova ideja.
8.   Probaj gledati na stvari očima tvog sagovornika.
9.   Nastoj da pronikneš do nutarnjih poticaja čovjeka.
10.   Svoje ideje i misli predstavljaj na što prikladniji način.
11.   Prema svakom pitanju se odnosi kao prema izazovu.


Kako da postupaš da bi te ljudi poslušali u nečemu?

1.   Otpočni svoj govor s pohvalom i riječima poštovanja punim.
2.   Neprimjetno skreni pažnju ne izvjesne greške.
3.   Govori o svojim greškama prije nego li počneš kritikovati drugog.
4.   Predlaži, a ne zapovijedaj.
5.   Dozvoli drugoj strani da sačuva vodu lica svog (da ne pocrveni).
6.   Pohvali i najmanji pokušaj i budi iskren u cijenjenju i poštovanju.
7.   Svog sagovornika spomeni po dobru – pomoći će ga to.
8.   Budi ubjeđenja da je greška koju želiš ispraviti laka za promijeniti.
9.   Omili drugoj strani ono što im predlažeš da učine.

Priredio: Sead Jasavić, prof.

Generalno, dvije su zavisti, kad se radi o nečijem tuđem. Prva je kad mi želimo nešto tuđe, ali samo radi toga da mi imamo više od te osobe. A druga je kada mi poželimo nešto tuđe, ali ne u smislu oduzimanja. Nego da i mi posjedujemo slično, da bismo mogli iskoristiti u nešto dobro. Jasno je: prva zavist je ona pokuđena, druga to nije.

Sad isprobavam Safari, lijepo izgleda, ali sam još uvijek nespretan u njemu. Ne namjeravam ostati na njemu, FF je sigurniji, ali ovaj Safari ima lijep izgled.

Sasvim rijetko...

ˇˇˇ Hmmm... Voli logičke igre?

Da

OI voli prirodu?

Čudom se ovoj "teroristi" iznad.