Naravno svi imaju pravo na svoje misljenje. Neznam sta je teze, ako bi bila rodjena 60-tih godina ili ovako kako i jesam rodjena 91 godine. Da sam rodjena kao naprimjer moja mama najvjerovatnije bi mislila sve dobro o Jugi. Sada samo znam iz price sta su moji roditelji, babe i dede meni pricali. Ja nikada nisam upoznala nekoga koji vjeruje da je sada bolje nego tada. Vi sto ste zivjeli u Jugi i stvarno voljeli tu drzavu naravno da vam puno vise nedostaje nego meni koja se nesjeca nista o tome. Ja sam citala puno knjiga i gledala puno slika iz te tadasnje Jugoslavije i pravo da vam kazem PUNO bi radije tada zivjela nego sada. Ovako neznam gdje pripadam.
Bila sam samo sest mjeseci kad je rat poceo. Puno smo morali da se selimo i na kraju smo stigli u Svedsku. Mnogi misle da je skandinavija pravi san. Za mnoge i jeste ali za mene nije. Ja ovjde nikada necu pripadati. Ja mastam o toj Jugoslaviji u kojoj su moji roditelji odrstli. Tada su imali priajtelje i hrvate i muslimane i srbe. Najteze mi je sto sam ja skroz "mjesana". Babe su hrvatice, dede srbi a svi mi rodjeni u Sarajevu. I sta ja sada trebam da kazem kada me svedjan pita odakle sam?
Jesam li hrvatica, srpkinja ili bosanka? Ili sam mozda sada svedjanka... Sve mi je ovo vrlo tesko ali makar imam o cemu da mastam i stvarno vjerujem mojim roditeljima i orstalim kad kazu da je Juga bila super.
Prikaži poruke
