Tose je bio moj ponos.
Zivot u dijaspori je tezak zato sto neprestano moramo dokazivati da imamo i mi kvaliteta, da smo posteni, prije svega da smo normalni ljudi, vrijedni poverenja, da nismo balkanski kriminalci i jos puno toga da bi nas domacini mogli prihvatiti. Od 2003 kad je Tose probio svoju popularnost i na Balkanu sve nam je bilo lakse jer dovoljno je bilo reci samo TOSE PROESKI i bili smo pozitivno ocjenjeni. Zahvaljujem se nasem nacionalnem ponosu, heroju, angelu i neznam kako bih ga jos nazvala jer su rijeci premalo da bih ga ovjekovjecila. Zelela bi da ga niko i nikad ne zaboravi jer danas je tesko biti covjek narocito u ovim teskim vremenima u kojima zivimo jer skoro svih nas je finansijska kriza naterala da budemo sve samo ne ljudi. Tose nek nam bude uzor jer je pokazao svima da se putem skromnosti dolazi do idealnosti.
Nek ti vecna slava!