Kovach.rs

Pametni su bili naši stari… Podsjetimo se:
„(…) Đumbir je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana, podrijetlom iz Kine. Rastom je sličan trstici, može narasti više od 1 metra u visinu i ima kopljasto lišće. Latinski naziv Zingiber officinale potječe od sanskrtske riječi stringavera, što znači rožnat. Naziv se odnosi na podanak biljke koja je kvrgavog, nepravilnog izgleda, svjetložute do smeđe boje.
Đumbir spada u najskuplje, najtraženije i komercijalno najviše korištene aromatične tvari (osim papra i paprike).
Mineralni sastav korijena đumbira je vrlo raznolik, a u značajnijim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamina B skupine, poput vitamina B6, te u manjim količinama pantotensku kiselinu i niacin.
Uz čičak (osljebad, čkalj šareni)[2] ili, silimarin, đumbir se koristi kao hrana i lijek već tisućljećima, pa se tako u kineskim zapisima koji datiraju iz 4 st. prije Krista navodi kao učinkovit u liječenju mučnine, boli u trbuhu, zubobolje, krvarenja i reumatizma. Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfucije, u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva, a u 16. stoljeću korišten je kao prirodno sredstvo protiv kuge. U Indiji se žuti đumbir koristio u tradicionalnom ayurvedskom liječenju za poboljšanje probave, liječenje srčanih bolesti i zacjeljivanje rana. Svježi đumbir koristi se u pripremi kako slanih tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu. Aktivne tvari gingeroli imaju analgetske, sedativne, antipiretske i antibakterijske učinke.

Jedan od sastojaka u đumbiru je i žuti pigment kurkumin. Veći dio kurkumina ostaje u probavnom traktu, gdje, kako se pokazalo, štiti od polipa, a vjerojatno i od raka debelog crijeva. Đumbir se koristi i kao pomoć kod sprječavanja nadimanja, a azijska medicina koristi ga za liječenje prehlade i olakšavanje disanja. Smatra se da pospješuje kontrakcije srca, sprječava formiranje krvnih ugrušaka, snižava razinu kolesterola, djeluje protuupalno, pa čak i stimulativno na imunološki sustav (…)“

„(…) Kurkumin) je žuti pigment dobiven iz osušenih korijena biljke Curcuma longa[4] koja se još naziva i Tumeric.  Osim što su kurkumini bitni prirodni pigmenti za bojanje namirnica, imaju još i antioksidativna, antikancerogena i antimikrobna svojstva (…)“.
 
Produbimo (sa)znanja:
„(…) Aktivni sastojak kurkumina je enzim kurkuminoid, koji ima izuzetna antikancerogena, imunomobilizirajuća, antioksidativna i protuupalna svojstva.
Kurkuma pojačava antikancereogenu[6] moć prirodne molekule TRAIL, koja uništava stanice raka izazivajući apoptozu, programirano samouništenje stanica raka, pa je kurkuma preko molekule TRAIL povezana i s faktorom tumorske nekroze.
Kurkuma pokazuje i određena djelovanja prema ubikvitinu, proteinu koji regulira starenje stanica i razvoj tumora.
Klinički je dokazana djelotvornost kurkume kod raka prostate, dojke, jetre i debelog crijeva. Kurkuma potiče protok žuči i razgradnju žučnih kamenaca, regulira rad žučnog mjehura, blokira enzim ornitin dekarboksilazu (ornithine decarboxylase) čija pojačana aktivnost dovodi do povišene razine poliamina, jednog od faktora rasta tumora. Cijeli pravilan stanični razvoj ovisi o poliaminima koji imaju jak stabilizirajuću učinak na DNK stanice.
Kod raka probavnog trakta kurkuma pojačava djelovanje tumorskog supresorskog gena p53 čija povišena razina upozorava da tumor postaje invazivniji i počinje narušavati proizvodnju antigena krvne grupe.
Kurkuma je nezaobilazna u tretmanima Chronove bolesti zbog svog snažnog protuupalnog djelovanja.
Kurkuma sprječava stvaranje ugrušaka, snižava LDL uz istovremeno podizanje HDL kolesterola, štiti od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara, čisti donji dio probavnog sustava od toksina, snižava razine histamina pa pomaže u liječenju alergija, ima antibakterijsko djelovanje i potiče prirodno mršavljenje.
Kurkumin kapsule koče razvoj polipa u debelom crijevu selektivnim djelovanjem na enzim ciklooksigenazu-2 (COX-2), pospješuje stvaranje i izlučivanje žuči, uspješno djeluje na upalu zglobova (…)“.
Kurkumin (iz obitelji ginger)[8]  se smatra bezopasnim, osim kod osoba koje imaju problema sa žučnim kamencima. U pojedinim slučajevima može izazvati alergiju. Istražuje se njegova upotreba u zaštiti od raka.

Još nešto.
Kod nas je usvojena proizvodnja kurkumina, u vidu kapsula, a na Svjetskom sajmu inovacija održanom u Nuernbergu 2001. godine KURKUMIN kapsule dobile su zlatnu medalju.
Na Brussels EUREKA (Bruxelles, Belgija),  na Svjetskom sajmu inovacija 2001. godine KURKUMIN kapsule su također dobile zlatnu medalju[.
 
Umjesto zaključka
 
Još puno moramo (na)učiti od prirode  i narodne medicine. Unatoč brojnim i skupim lijekovima (često i upitnim), možda je budućnost medicine u integraciji ili sinergiji različitih područja znanosti.  Stoga ponovimo: Medicus curat, natura sanat.
 

Tako je Nado! :rock: :angel: Samo napred.. :)

 :) aj i ti ;) šta si sta ;) :hmm:

A puno si napisala i sve je stručno, tako da nema se puno dodati, s obzirom da sam ja već pisao o njemu u drugim temama...
Ali hajde, evo još nešto:

Đumbir spada u jake Jang namirnice, što znači da daje puno toplote, zbog toga leči prehlade, reumatizam, povrede kostiju, uganuća, prenaprezanje mišića, većinu otoka, neke probleme stomaka, u određenim situacijama bol u bubregu, neke probleme sa crevima, višak kilograma i još puno toga.
Kao jaka Jang namirnica, ona privlači svoju suprotnost - jak i extremni Jin, što znači svaku hladnoću, višak vode, sluz-sekret, štetne hemijske supstance itd.
Djumbir je obavezan deo i verovatno jedan od najbitnijih lekova u kućnoj apoteci, zbog svega navedenog, a ponajpre zbog prehlada, nazeba i sličnih, koje su česte kod nas, pre svega jer koristimo mnogo mlečnih proizvoda, belog hleba, sokova, vode sa česme i sličnog, u ishrani, koji su ili uzročnici ili pospešuju takve neravnoteže.
Toliko je jak da kada obloge stave na bubrege, posle pola sata u ustima se ima ukus i miris djumbira...
Po ukusu je ljut do slabo kiselkast - kad je svež, a osušen je isključivo ljut i veoma ljut.

Jedina kontraindikacija su neka kancerozna stanja, jer svojom toplotom ubrzava procese, pa se u tom slučaju izbegava.

Može se koristiti svež, kao dodatak jelima, ili kao čaj i tzv. djumbirova (topla) voda - uz obrok.
Najjači je sušen, i potom samleven, slično kao biber. Prah se najčešće koristi i dodaje u čaj, tople napitke, jela i slično.
Poboljšava varenje, metaboličke procese i pomaže u skidanju prevelike telesne mase.
Veoma je efikasan kada se od njega prave tj. stavljaju obloge, i u tako se koristi za reumu, prehlade, okoke, iščašenja, celulit (vrlo efikasno), itd.

Za sad toliko Nado! :angel: