Kovach.rs

POSLJEDNJI BADNJAK   24.12.2008   
Zbogom Božićnom otoku

Čuli ste za Gilbertovo otočje? To su vam Kiribati. A za Božićni otok? To je Kiritimati. Nalaze se na samom rubu međunarodne datumske granice pa se tamo prvo dočekaju Božići i nove godine. Koliko još dugo? Teško je reći jer u ljeto 2008. dužnosnici Kiribatija zatražili su od Australije i Novog Zelanda da prime njihove građane kao trajne izbjeglice. Kiribati će, očekuje se, biti prva država u kojoj će kopno nestati zbog globalnih klimatskih promjena. U lipnju 2008. predsjednik Anote Tong rekao je da je država došla do 'točke s koje nema povratka.'
(http://www.r-1.hr/upload/program/263749411(2).jpg)

Najveći koraljni atol u skupini Kiribata je Kirtimati, a na engleskom govornom području poznat je i pod nazivom Christmas Island. Naime, do dolaska Jamesa Cooka, uoči Božića 1777., tu su živjele samo ptice, danas na njemu ribu lovi i 92 000 stanovnika te turisti koji zađu u ovaj dio Tihog oceana, a u budućnosti se, za nekih 50 godina, s kopna koje nestaje otisnuti više neće moći nitko.
(http://www.net.hr/2008/12/19/0487007.17.jpg)


Cook je naišao samo na ptice no na Kiritimatiju uskoro će biti još samo ribe. No dok kopna ima cestovni prijevoz omogućuje da za samo 3 sata stignete od Londona do Poljske, i to preko Tennesseeja. Naime na ovom koraljnom atolu buduće izbjeglice žive u mjestima nama smiješnih imena poput Banane, Poljske ili Pariza.

Prekrasni atoli, posebno skupina Linijskog otočja koja također spada u Kiribate, šezdesetih godina su postali poligon za testiranje američkih i britanskih hidrogenskih bombi. No od 1979. kad su otočja dobila političku samostalnost stanovnici su uživali u relativno neometanom oceanskom životu.
(http://www.net.hr/2008/12/19/0488007.17.jpg)


Zanimljivo da je 1994. na izborima za predsjednika republike pobjedio Teburoro Tito koji je izabran i na sljedeća dva izbora i smijenjen tek 2003. Predsjednik Tito, baš kao što je i obećao u kampanji, pomaknuo je vremensku granicu prema istoku kako bi sva otočja bila u istoj vremenskoj zoni.

Pa ipak najveća pošast koja je sustigla otočje nisu bile ni Tito, ni kolonijalno iscrpljivanje pa čak ni hidrogenske bombe. Atoli danas nestaju zbog podizanja morske razine.
 
 
www.net.hr/R1