Kovach.rs

Nismo svi iz ljubavi,
stigli na ovaj svijet,
proplakan u casu kad
nema niko da te zavoli.

Jos postoje istine
koje vole boljeti,
zbog mene nikad, nikad
neces plakati.

Nikada se nismo sreli,
vremena nismo imali,
da mi oci obrises,
da mi ruke milujes.

Jer ja sam tugu kvasio,
tudjim suzama,
k'o nekad moja draga
svojim ocima.

Jelena, Jelena,
eh, da su andjeli,
nosili krila rodama.

Jelena, Jelena,
da su bar bogovi,
imali malo vremena.

Jelena, pomisli,
da su bar ljudi svi,
rodjeni pod srecnim zvjezdama.

Jelena, Jelena.

A godine prolaze,
niz nase obraze,
vjetrove proljetne,
starost umiruje.

Da l' za tebe postoji,
neko sasvim drag i lijep,
cije ruke tebi radost donose.

Jer danas vise nemam snage,
da te zavolim,
danas samo moram, moram,
jos jednom da te potrazim.

Jer ja sam tugu kvasio,
tudjim suzama,
zbog mene nikad, nikad,
nisi plakala.

Jelena, Jelena,
eh, da su andjeli,
nosili krila rodama.

Jelena, Jelena,
da su bar bogovi,
imali malo vremena.

Jelena, pomisli,
da su bar ljudi svi,
rodjeni pod srecnim zvjezdama.

Možda ne bi..
Jelena, Jelena.