dan se budi pred vratima istoka pakujem kofere rano izjutra sjene spavaju ljetna je tišina antene i straža na bijelim terasama polako silazim ne gledam na sat još jedna cigareta i ja sam spreman metalni sjaj u plavim očima i motor već tutnji kao bijesna životinja nadolaze kiše neka preplave grad nadolaze kiše i bolja vremena za sve nas dvadeset četiri sata putovanje nam traje oka sklopio nisam već idemo dalje pijesak i sunce u glavi sahara teško se krećemo ja i dalaj lama palme i ptice vječiti hlad čujem glasove podnevna zvona poda mnom krevet i moja prazna soba
|
|