Tužne su moje noći i zore, danima vrelim sjeta se vuče, nedilja prođe koraka nema, na pragu drage rodne mi kuće.
Otac je umro već ljeta ima, proljetos mati ode bez riječi, nekoć nas bilo stari i mladi, sjedismo brojni kraj stare peći.
Ref. Preko šljivika čežnja se spušta, blistaju zvijezde sjajem davnina. Vrime je stalo u mojoj duši, u crnoj brazdi i kaplji vina.
Dida odavno ne đela kolce, za vinograde plotove sive, baka već dugo ne sprema ručak, za kosce što se vraćaju s njive.
Mati sad više ne kopa bašću, odavno otac ne preže vrance, sestre u život otišle same, a ja još vežem te stare lance.
Ref. Preko šljivika čežnja se spušta, blistaju zvijezde sjajem davnina. Vrime je stalo u mojoj duši, u crnoj brazdi i kaplji vina.
|
|