Stihom kao rijekom nekom tečem,
nabujale vode sjećanja,
lete misli na put opet krećem,
Bože opet noć od uzdaha.
Vani jesen u krošnjama sjedi,
oči su joj tužne, duboke,
kaže nemoj plakati, ne vrijedi,
suza tugu isprat' ne može.
Ref.
Slagali mi pijanom pred zoru,
da je neke druge usne ljubila,
vidjeli ih zajedno na šoru,
a stoput mi se Bogom zaklela.
Nisam vjeruj, očiju mi mojih,
to ti lažu samo da nas zavade,
još se sjećam ludih riječi svojih,
grešna dušo dalje od mene.
Dogorjela svijeća noć mi bježi,
stara pjesma prvih pjetlova,
vani zora puca k'o da sniježi,
ima l' kraja tuga beštija.
Vjetar stara skitnica me tješi,
i promuklim glasom šapuće,
nemoj psovat' mladost i ne griješi,
što je bilo, bilo neka je.
Ref.
Slagali mi pijanom pred zoru,
da je neke druge usne ljubila,
vidjeli ih zajedno na šoru,
a stoput mi se Bogom zaklela.
Nisam vjeruj, očiju mi mojih,
to ti lažu samo da nas zavade,
još se sjećam ludih riječi svojih,
grešna dušo dalje od mene.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
