Kraj jezera, jedna kuća mala, tu je ona dragog čekala. Obeć'o je da će doći, i da će joj prsten donijeti.
Zora svanu, suza više nema, a ni dragog kog' je čekala. Kraj jezera uplakana, maramica bijela (samo) ostala.
Ako nekad ljubiš momče mlado, znaj da će te brzo ostavit'. Jer on ne zna što je ljubav, i ne može dugo vjeran bit'.
|
|