Govorila si da je kraj, al' tebi vjerovao nisam, tek kad su usne blijede prisle ka mome licu u casu tom sam znao sve.
Jurim po prerijama, skitam po planinama, trazim te po sjajnim zvijezdama, skrivam se po sumama, drugujem s lutalicama.
Kad imam - placam za sve, kad nemam - zivim ko prije. Sta je zivot i smrt, sta je strah? Postojis samo ti...
Sanjam po vozovoma, spavam sa klosarima, placem za uspomenama. U nekim potkrovljima, lazno se milujem sa umornim tudjim zenama.
Al' iznad svega si ti, ti dajes nadu i moc da trazim dalje i dalje taj dom u kojem zivis ti.
|
|