Prosla je cijela vjecnost od kad smo pobjegli iz hladnog kina I najzad posve sami pomalo pijani od zvijezda i vina. I okrecem, okrecem, okrecem tvoju plocu, cinim ti sve, a tebe nocas sve mrzi i nekakav ludi te spopao smijeh, ludi smijeh. Sta da radim, hrabar sam u svemu, sta da radim, od tebe imam tremu Sve bi tako jednostavno bilo, kad bi rekla: "Sjescu ti u krilo". Sve bi jednostavno bilo kad bi rekla to. Sta je u tvojoj glavi svice, a ti jos pricas suplje price. Ti bi da igras karte, ti bi da dosipas jos neko pice. I okrecem, okrecem, okrecem istu plocu sto put u krug i vec bih spavao davno i sanjao nesto da ti nisi tu, da ti nisi tu.
|
|