Livala je kisa a ja brez lumbrle u nekakvom portunu ceka san spasenje
Banila je, sricom, sesna sinjorina a ja prezupitac ispo umbrelina
I dok je lila, lila, lila, ka iz kabla kisa ja san sa tom curom ka sumanut isa Uza nju me bilo ka da sunce grije pa san zaboravi da jos kisa lije
Nisam moga utec narav mi je taka sve san zaboravi kad san curu taka
Bilo mi je lipo tajit se ne more samo ca san zato pokisa jos gore
|
|