A kada odem, nek ostane nesto neka sitnica sto lici na mene, zguzvano paklo, sibice na stolu, jer ja sam covjek u pola cijene.
A kad odem ti ne budi tuzna potrazi nekog ko vrijedi vise, ko ce da pruzi srecu i sigurnost i da te grije kada pocnu kise.
Oprosti mi, oprosti mi sto ne mogu da budem tu i pamti me, i pamti me po dobru, ali ne po zlu i budi mi dobra, ja moram da odem, a necu da te izgubim.
Oprosti mi, oprosti mi što ne mogu da budem tu i pamti me, i pamti me po dobru, ali ne po zlu, oprosti mi sve!
A ipak nekad kad uvece legnes, samo na casak ti sjeti se mene, pa se nasmjesi i ko dijete spavaj ne vrijedim vise od pola cijene!
|
|