Donose vino domace, prozori tvoji zaspat ce, ne spustaj kad te nazovem, sta cu, moram.
Poneki osmijeh slagat cu, poneku srecu odglumit cu i sve se lazem proci ce, a znam da nece.
Sta ti je vrijeme donijelo, il' bolje, sta je odnijelo, od kako nismo zajedno, al' svejedno.
Sve da se nebo otvori i padnu zvijezda grozdovi ni jedna od njih, Natasa, nije nasa.
Negdje na dnu srca, duboko u meni, nesto me tjera, ej, tebi kao zeni. Negdje na dnu srca, nesto me veze i sto sam stariji bit' ce mi sve teze.
|
|