Ponekad noću, kada nema svjetla I ne vidi se put od kiše i od vjetra Sjetim se njega - Karabaja
I tu počinje ta priča, negdje nasred Trebevića Auto mi je stao u mraku k'o iz krimića Strava prava - Karabaja
Kad kroz zavjesu od kiše priđe čovjek k'o da kliže Kožna jakna puna sjaja, pruža ruku Reče kratko - Karabaja
Ja sam biker, nisam rauber, 'ajde prošetaj do haube možda napravimo nešto od te tvoje robe s greškom reče sa smješkom
Ma pusti prdn'o je u šišu, a on samo reče tišu I dok rukama si pljesn'o, stari auto već je kresn'o Strava prava - Karabaja
Rekoh sebi simpa junkie - e baš ću pričat' Branki Haj'mo nešto popit' čovjek si čudan al' duhovit "Neka hvala" - Karabaja
I još mi je rek'o, prije neg' je nest'o Dole u Harley baru pronađi moju raju Reci da sam te ja posl'o i da ti srede motor Dobar si čovjek imaš jaja, pozdravlja te Karabaja Karabaja...
Karabaja mora dalje Karabaja naći mora Karabaja ne može na nebo Otić' bez motora
To be continued....
Parkiram se, uđem u Harley bar I upratim tu sam čovjek vrlo stran Like a krme in Teheran
Osjetim poglede na sebi i da se smot'o ne bi Prvi progovaram, sve vas pozdravlja Karabaja
Nasta muk u kafani, ni'ko ništa nije pit'o Atmosfera je bila k'o kad je umro Tito Najveći sin
Priđe mi stariji roker "Ma jesi normalan, jeb'o te Karabaja se, ljepoto, davno rast'o sa životom Izbo ga stoper, ukr'o mu motor."
Karabaja mora dalje Karabaja naći mora Karabaja ne može na nebo Otić' bez motora
|
|