pobjeći sa otoka od tišine i tamnih čempresa oni me gledaju tvojim očima u luku ne otići i kada jugo razum zarobi jer mogla bih zauvijek tamo ostati
a ti si rekao zadnji put zagrli me čvrsto zadnji put poljubi me isto kao prvi put
predugo sam te čekala i moja kosa je jučer umrla u morsku se travu sada pretvara brodovi dolaze ja sam zatvorila sve prozore školjka bez bisera ostaje
a ti si rekao zadnji put zagrli me čvrsto zadnji put poljubi me isto kao prvi put
|
|