Dolazim umoran, nigdje nemam zaklona i da me pitaš, i sam ne znam kako sam gone me vjetrovi, na putu kojim prolazim magle se skupljaju, a ja se tu ne snalazim
Zašto sam došao, ne mogu da odgovorim nakon svih ratova, tek želim da se odmorim zašto sad ostajem, ne mogu da ti objasnim o svemu pomalo, ja moram tek da razmislim
U svim tim danima, kad nisam ljubio u svim tim bitkama, koje sam gubio ja sam se čuvao snova, ja sam se bojao boli ni jedan istinski ratnik ne može nikad da voli
Budi mi utjeha, san, h kojem se vračamo jer svaki povratak, suviše mnogo plačamo dolazim umoran, a hladna su sva ognjišta snjegovi pristižu, a nigdje nemam skloništa
|
|