(Vlado Kalember & Srebrna krila)
Kad si pošla noć je bila hladna u zraku se osječao snjeg dok je vjetar plakao nad nama oko srca hvatao se led
Nestalo je to u jednoj noći doviđenja i sretan ti put znam da druge ljubavi će doči da je život rastanaka put
Ali oči tog dječaka što smo srili jednom davno gledaju me još iz mraka kao da su sa mnom stvarno
Plave oči tog dječaka samog sebe sada krivim jer ta nerođena ljubav naša pratit će me sve dok živim
Naši snovi progone me često pa poželim da sam opet tvoj jer u srcu ostalo je nešto što mi sada pričinjalo bol
To su oči tog dječaka . . .
|
|