Ponekad u noci hladnoj izadjem na ulicu, Stanem negde na pod, cekam zeleno.
Ko je zgazio Gospodju Mjesec?
Ali sve vreme kad sam sama, I moje grudi su tako meke, Kad padne mrak i tako hladno je, Neke cudne sijene sijene oko mene, Moje tijelo obliva znoj.
Mrzim kada sama setam nocu!
Cesto u tisini, Svjetla nebodera dizu se visoko. Tvornice utonule u san, Kroz samocu cujem jecaj sirena. Kako je lijep kada je mrtav ovaj grad.
Mrzim kada sama setam nocu!
|
|