noćima ja proklinjem telefon što me ne budi danima ja mrzim zvono što ne zvoni
sanjam te na vratima koferi u rukama graciozan hod ulaziš sa riječima volim te još kao prije mislim na nas kao prije voli te još kao prije mislim na nas
gadne riječi si po prvi put govorila iscjepala slike,poklone i moja pisma i prije si umjela da nestaneš na dva tri dana vraćala si se s kajanjem na usnama volim te još kao prije mislim na nas kao prije volim te još kao prije mislim na nas
telefon je pozvonio rodila se nova nada korak dva i ja sam tu reci,dušo,šta ti treba
čuj,stari,noćas odlazim iz ovog grada ne vjeruj u mene jer više nikad nećeš čuti volim te još kao prije mislim na nas kao prije volim te još kao prije mislim na nas
|
|