S crvenom gitarom niti jedna pjesma ne liči na sebe razgraće oblake i traži suncu put do mene natjerat će ti prste da žice pod njima kao šapat zvuče... kao šapat anđela što pred tobom vješto lice sakriva.. uši plaču za pjesmom što se vidi i ima beskrajno dug ton koji i sad negdje traje ogrnut sumrakom.... u crvenom drvu zarobljeno tijelo zvoni i plače... red guitar tišina zvuči prekrasno vjerujem ti beskrajno zatakni krila na moja ramena noćas sviramo samo onima što nas žele čuti red guitar... vitezovi što u ritmu jazza tjeraju tamne konje pod sobom traže zaklon za umorne oči u zadimljenom klubu malo njih je svjesno koliko se daješ red guitar... tišina zvuči prekrasno vjerujem ti beskrajno zatakni krila za moja ramena mi noćas sviramo samo onima što nas žele čuti... red guitar...
|
|