Ponekad ustanem prije nje skuham kavu i gledam je dok spava sunce se tada prikrada lice joj u zlato pretvara
jer sto sagradimo srusimo ponekad vicemo pa sutimo ukrademo pa vratimo malo grijesimo pa shvatimo
neka vjetar nosi glas nista nije, nista nije nista nije vrijedno nas nista nije vrijedno nas
moja vjera u tebe je veca od boga veca od boga...
|
|