Ukradi konop strpljivo, ispleti cvor, po cvor, dobro zaveži tako, svaki pokret moj zicom zategni tanki gospodski vrat
sve sto mozes izbjegni, otmi mi zrak uguraj tijesno u minii kutiju šibica pošalji nas poštom na kraj svijeta
sada me poništi, sve mane izbroji sada me poništi izmisli novoga mene
pa se potrudi da nitko nikad ne sazna gdje vodi naš trag, ni novu adresu, najmanjih ljudi zaljepi nas žešce u vatru šecera i dima ušapni korak nek pršti tišina nek prsne tišina
sada me poništi...
ukleši svijet za mene u mrežu ludila i mjene da zapnem kad krenem i padnem na tebe
sada me poništi...
|
|