smjesnoga lica sami padamo,svatko na drugom kraju svijeta zapetljanih tijela umor skrivamo... koliko potrosenih prica,pune ulice papira.. pokidanih istina snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli miris prve jeseni... kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi, ja ne prolazim tada vagoni puni srebra i rijeke zlatnog praha nece jutro potkupiti a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni govorim u snu govorim u snu koliko potrosenih prica, pune ulice papira... pokidanih istina snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni govorim u snu govorim u snu govorim u snu
|
|