K'o sijalica pregori dan, pun mjesec utice na sve, ne otvara se padobran a ja padam, smijem se.
Na ledja mi je nebo palo, stresoh zvijezde sa ramena, jos mi je do tebe stalo a svijet je prepun tamno-sivih sijena.
Znam da rijeci strasno bole, tijesno mi je u tvom snu, zivot nekad krene dole, dole, prema dnu.
Groznica u sred ljeta na svakom cosku samo laz, tvoja zelja u meni seta bar ti, bar ti, bar ti me dobro znas, zato slusaj sta ti kazem:
Moja savjest bice cista ako suza ti zablista, ja mogu biti samo kriv sto sam rodjen i sto sam ziv. X2
Moja savjest bice cista ako suza ti zablista, ja mogu biti samo kriv sto sam rodjen i sto sam ziv. X2
|
|