Ti si tisina koju sam prevario s' lavezom pasa lutalica, Ti si rijec umrla davno kojoj se ne zna grob, Ti si misao gluvih kad spava sve, Ti si paucina po coskovima moga sjecanja a, ja usluga sam vjetru koju cini Bog a,ja cesto kad spavam cujem kako se smijes iako znam da nisam lud Ti si oci kad se gase, od Sunca oguljeni smijeh Ti nebo od placa si cisto i produbljeno do dna Ti si namjestaj starinski iz moga sna, ti opet si mi u glavu dosla praznijeh ruka a,ja sam usluga jadnima koju radis a, ja stalno sanjam da mi se vracas, sanjam da te znam iako znam da nisam lud!
|
|