. . .
Prava ljubav se dogodi samo jednom u životu
I donosi lipotu ili bol u svju dotu
i nije kriv baš niko šta se dogodi baš tako
šta te udari posrid glave preteškim batom
i šta ti Amorova strela raskoli srce u sto dijela
i ljubav uđe i u najmanji dio tvog tijela
i zagospodari tkivom da zaboraviš sve živo
i sve crno bude bijelo
a sve pravo postane krivo
Više nisi onaj stari, umišljaš svakakve stvari
neka tekućina u glavi stvarnost kvari
pa često kad misliš da činiš stvar pravu
kad ohladiš glavu shvatiš, izigrava si budalu
Kad zakoračiš stazom ljubavi
nemaš kud, odbaci teret uz put i zaboravi trud
I sve šta radiš, radiš za pravu ljubav svog života
ona te smota i plasne
ka ono šta se mota
Vrime ne liči pravu ljubav,
ne donosi zaborav
ona ima samo jedan kraj
pakao ili raj . . .
Ovo je pjesma za glupim refrenom
Šok, šok ,a mi smo postali šonje . . .
Pravu ljubav ne daj nikom,
jer ona je samo tvoja
tračak svijetla, od svih zemaljskih boja
Život je pakao, ništa drugo do razvučeni kraj
A ljubav je jedina i prava karta za raj
Ona je dar, nju ne biraš
ona dolazi sama
Ona je jedino svjetlo
kad svud okolo je tama
čak i onda kad je ljubav, samo neizmjerna bol
i kad te razdire ka na rani sol . . .
Budi sretan što si taj,
odabrani znaj
Vrijedi živjeti,
za tako nešto doživjeti
i prepusti svoj život, struji prave ljubavi
Budi hrabar jer na kraju samo hrabar slavi
Ljubav je jedina istina,
motiv i smisao života
jedino ispravno oružje, u borbi protiv strahota
i u ovom zemaljskom kaosu
paklu i stravi
budi sretan jer si od onih koji žive zbog ljubavi
Ka nevidljiva bomba
od milijun megatona
snaga ljubavi razara do najmanjeg atoma
razdire tiho, dok samo jednom buče zvona
upregne misli i u njima je samo on ili ona
OVO JE PJESMA . . .
Previše puta, na stazi svog životnog puta,
lažni putokazi, prevare naš razum i on luta
Zaboravi ljubav i krene pogrešnom stazom
Jer najlakše je prelazit prepreke plitkim gazom
Al kad te pogodi prava ljubav
znat ćeš istog trena
jer ona je jača i od Betmena, Supermena i Himena
Elementarna nepogoda s nebeskog svoda
nekad crvena, nekad plava,
uvik vrela ka lava
Ona nas mijenja, zakači se za nas ka sjena
čvrsta ka stijena
neovisna od naših htijenja postane dio nas
ne obazire se na hoću, neću
i donosi patnju il svemirsku sreću
I čak i kad gubiš dobivaš ljubav u sebi
u svojoj nesreći ćeš znati
koliko ljubav vrijedi
Znat ćeš dobro, kako je kad ljubavi fali
Zato ne gasi vatru već je ponovno raspali
Ne vrijeđaj ljubav
drugujući s tugom
Jer sve dok si živ
Ljubav možeš darivat nekom drugom...
Ovo je pjesma...
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
