Beskrajno sretnu mladost u svome sjećanju nosim ja, glas jednog tužnog srca nek' do vas donese pjesma ta.
Ja slijedim svoju zvijezdu na putu mom njen me prati sjaj. Ja slijedim svoju zvijezdu, a ona vodi u rodni kraj.
Reci, kuda pružaš ruke, znaš li kako dalek tvoj je put?
Znam, ali čujem dobro poznate zvuke, tu je moj dom, moja soba i moj omiljeni kut. Ponekad plačem, brojim dane i sate, jer oni koji vole kao ja putuju ali se jednom ipak vrate, jer ništa na svijetu ih ne može spriječiti u tome ništa, ništa pa čak ni smrt.
Ja slijedim svoju zvijezdu na putu mom njen me prati sjaj. Ja slijedim svoju zvijezdu, a ona vodi u rodni kraj.
|
|