Nema više našeg doma, ne, ne, ne, tihe vatre iz komina, ne, ne, ne, nema više toplih noći, ne, ne, ne, mora kad naraste plima, ne, ne, ne.
Nema više sretnih snova, ne, ne, ne, niti starih prijatelja, ne, ne, ne, nema više galebova, ne, ne, ne, iznad grada što se budi, ne, ne, ne.
Al' uvijek kad se nađem negdje gdje sam sama ja se sjetim noći sjetim onih dana
Uz gradele smo vino pili, more slušali uz gradele se sakupili, zoru čekali, uz gradele smo vino pili, ljubav vodili, uz gradele smo sretni bili, pjesme pjevali.
Nema više onih ljeta, ne, ne, ne, sunca što oganj gori, ne, ne, ne, nema više onog cvijeta, ne, ne, ne, što mi se u kosi stvori, ne, ne, ne.
Al' uvijek kad se nađem negdje gdje sam sama ja se sjetim noći sjetim onih dana
Uz gradele smo vino pili, more slušali uz gradele se sakupili, zoru čekali, uz gradele smo vino pili, ljubav vodili, uz gradele smo sretni bili, pjesme pjevali.
|
|