U žaru dragog oka, prije prvog poljupca, u snažnom stisku malih, tako dragih ručica, u kiši ljetnog sunca što nas zlatom posipa i srebrn-sjaju mjesečevog slapa, u dodiru tišine usred nemira, u nestašnoj slatkoći nježnog dodira, u beskrajnoj dubini ovog moćnog svemira ja slutim Božjeg srca dragi sjaj
Brižnost što me uvijek poput majke čuvala, radost što mi suze s moga lica sušila i ljubav što je zvijezde s neba za me skinula, uvijek prisutna tu i beskrajna. Svjetlost što je tamu s moga puta sklonila, snaga što me na svom dlanu lako nosila, hrabrost što me preko rijeke straha prevela Božjeg srca su dar za mene
U dodiru tišine usred nemira, u nestašnoj slatkoći nježnog dodira, u beskrajnoj dubini ovog moćnog svemira ja slutim Božjeg srca dragi sjaj
Brižnost što me uvijek poput majke čuvala, radost što mi suze s moga lica sušila i ljubav što je zvijezde s neba za me skinula, uvijek prisutna tu i beskrajna. Svjetlost što je tamu s moga puta sklonila, snaga što me na svom dlanu lako nosila, hrabrost što me preko rijeke straha prevela Božjeg srca su dar za mene SVETI SJAJ
|
|