Sinoć, kad sklopih oči, k'o svake noći,
sve znance stare vidjeh kraj sebe ja,
baš kao nekad davno zbijasmo šale,
pjevasmo pjesme stare o ljubavi.
Drugovi dragi, gdje ste,
kad bih bar sad mogla znat',
dal' još uv'jek pjesme iste,
plove Pôrtom kao tad.
Dal' neki čovjek kradom,
pita more kad ću doć,
dal' još uv'jek mojim Gradom,
mjesec stere svoju moć.
Sinoć, kad sklopih oči, k'o svake noći,
šetah Stradunom i spazih tada vas,
i kao nekad davno dođoste k meni,
gitare, mandoline, bile su tu.
Drugovi dragi, gdje ste,
kad bih bar sad mogla znat',
kad bi mogla pjesme iste,
pjevat s vama kao tad.
Na rivi čekat zoru,
s vama snivat isti san,
dobro jutro, reći moru,
s vama počet novi dan.
Sinoć kad sklopih oči, k'o svake noći,
htjedoh vam pisat, al' čemu riječi te,
gitaru uzeh staru, jedinog druga,
stegnuh je čvrsto k srcu i skladah pôj.
Drugovi moji dragi,
kad bih bar sad mogla znat',
dal' će ipak pjesma ova
stići do vas bilo kad.
Na Gradcu negdje tiho,
zapjevajte tada nju,
vašem drugu u tuđini
vratit ćete sreću svu.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
