Srela sam te mnogo puta u lukama bijelog svijeta k'o leptira bez svog cvijeta kao pticu bez doma svog
Srela sam te mnogo puta na lađama koje plove u gradove uvijek nove dal' si tužan ti zbog tog
Marinero, marinero, danas amo, sutra tamo, samo to nas dvoje znamo, tako prođe život tvoj.
Marinero, marinero, mi bi sretni možda bili, kada bismo gnijezdo svili, marinero, budi moj.
Srela sam te mnogo puta gdje se pjeva i gdje se pije i gdje nitko voljen nije tu su čudni ljudi svi
Srela sam te mnogo puta i htjela ti nešto reći al' ne rekoh niti riječi poznao me nisi ti
Marinero, marinero......
|
|