Da l` još uvijek živiš tamo gdje more nebo dira i gdje kamen ljubi sol. Da l` još istu pjesmu znamo koju pjevali smo često dok je sunce zvalo dan na žal gdje miris juga budi ljeto puno sjećanja na nas.
Da l` još isti vjetri njišu grane bora, mladu travu što je čuvala naš san. Da li pamtiš toplu kišu kako miluje tvoj dlan i kako topi suze trag i da l` se sjećaš riječi te kad rekla sam ti - ne, jer to je kraj.
Ludi dani naše mladosti od ljubavi do tuge. Nismo znali kako voljeti za sebe ni za druge. Mislili smo da je svijet zbog nas, samo za nas. Ludi dani naše mladosti su nestali u tami... Ludi dani naše mladosti, mi ostali smo sami...
|
|