Ja stojim na sceni, predamnom suci, istina moja teče u mrak, varljiva svjetlost gori na ruci, umiru zvuci, u srcu trag.
Ja stojim na sceni i volim ljude, svu ljubav svijeta mogu da dam i bit će ljubav dok pjesme bude da nitko od nas ne bude sam.
Koliko želja, toliko nada, koliko srca, toliko sna, za svako srce jedna zv'jezda pada, gdje srca ima, tu sam i ja.
Ja stojim na sceni i pamtim dane i pljesak pamtim glasan i tih. Toliko riječi u pjesmu stane, o, da li ću ikad pjevati njih.
Ja stojim na sceni, uzimam i dajem, pjesma k'o svila klizi kraj nas, ja zbog nje volim i zbog nje trajem svaka je pjesma mog srca glas.
Nek' svjetla gore kad odem sa scene i nek' se svira dugo u noć dok pjesme bude bit će i mene kad pjesma stane i ja ću poć'.
|
|