Vitak i raskošno zelen Okrenut morskoj pučini sveđ kao vječiti stražar osamljen kralj na strmini.
Gledala sam kako raste Kako se vjetrima smije Krunom dodiruje oblak Vodu iz kamena pije,
Odjednom je bilo crveno Ko kad se zora rodi Onda je prašina crna Letjela prema vodi.
Galeb je kriknuo bolno Kada se razlio plamen Umjesto zelenog kralja Sad samo goli kamen
Valovi tuku o stijene Tiho, tiho sve tiše Dozivlju zelenog kralja Ma njega nema više.
Nema ga više, zelenog kralja, Čempresa moga nema ga više Ranjena stijena još pamti druga Sjećanje njeno isprat će kiše. … Nema ga, nema, nema ga više.
|
|