Koliko sam puta ušao u dragstor da kupim cigare, umoran i snen – i uvek u uglu, u uglu kraj kase dočeka me osmeh, osmeh njen. Kako ste? – pita, i kusur mi daje, dok pakuje cigare ja vidim da joj oči sjaje. I samo na tren ruke nam se taknu dok novac uzmem, a onda izmaknu. Mi smo jedno drugom uvek govorili Vi, ali nam se nisu ostvarili naši sni. Malo reči prozborimo tu i ćutke se gledamo kraj kase u uglu – a onda drugi, drugi na red dođu, i naših par minuta brzo prođu.
|
|